Sinoć promovisana zbirka pjesama ,,Stratište ljubavi”
U Gradskoj kući sinoć je promovisana zbirka pjesama ,,Stratište ljubavi” autorke Andrijane Ćosović, u organizaciji JU Narodna biblioteka ,,Njegoš” u okviru majskog repertoara Nikšićka kulturna scena.
Razgovor sa autorkom moderirao je Darko Nikolić, a nikšićkoj publici se osvrtom na poetsko stvaralaštvo i zbirku pjesama Andrijane Ćosović obratio Luka Vujičić.
Osvrnuvši se na naslov djela, Ćosović je istakla da nije odabran slučajno. ,,Iz te opijenosti jednim takvim osjećanjem ljubavi, neminovno se mora iz oblaka strmoglaviti na njeno stratište, jer ljubav je skupa i apsolutno se mora platiti nekom vrstom bola”, pojasnila je autorka uz komentar da treba i čitaocima ostaviti prostora za vlastiti doživljaj onoga što se nalazi u imenu knjige. ,,Pjesme se nekako napišu, ali je proces pronalaženja naslova nešto duži”, otkrila je Ćosović dodavši i to da su naslovi možda i pažljivije ,,vagani” od samih riječi u pjesmama. Andrijana Ćosović potpisuje ovu knjigu i kao lektorka, i to iz razloga što, prema njenim riječima, nije taj posao mogla prepustiti nikome drugom, s obzirom na to da ,,značenjski sloj ovih pjesama umnogome zavisi od gramatičkog dijela” pa je prema njenim riječima ,,bilo važno da to sve bude onako kako je sama napisala i zamislila”. Položaj interpunkcijskih znaka, namjerna upotreba ,,pogrešnih” padežnih oblika, odabir pisanja ili nepisanja velikog slova u određenim situacijama, sve je to u rukama pjesnikinje, i mora ostati onako kakvo je zamišljeno, dodaje autorka.
Na pitanje o pronalasku izdavača, Andrijana Ćosović je istakla kako je imala sreće u tom dijelu procesa objavljivanja knjige, budući da su ljudi iz izdavačke kuće izašli u susret svim njenim sugestijama i zahtjevima, bez nametanja ikakvih uslova. Broj pjesama, stranica, kao i tiraž, od početka su bili dio autorkinog plana i zamisli, i kako je rekla, svaka pjesma čini zasebnu cjelinu i priču za sebe, a knjiga je u potpunosti upravo onakva kakvom je ona zamislila od početka.
Kao recenzentkinja knjige potpisana je profesorica Slađana Đurković, a Ćosović, koja je bila njena učenica, otkrila je kako je od strane svoje nekadašnje nastavnice naišla samo na podršku i podstrek da nastavi sa radom. Osvrnuvši se na pitanje o tome koliko joj prijaju pozivitivne, a, možda, smetaju negativne kritike, Andrijana Ćosović je priznala kako joj gode lijepe riječi i pohvale, ali je istakla i to da voli dobru, konstruktivnu kritiku. Međutim, kako navodi: ,,Iskreno da Vam kažem, dok pišem ne razmišljam o tome šta će neko da misli o mojoj poeziji, već to samo izlazi iz mene”.
Moderatoru je posebnu pažnju privukla pjesma ,,Korijen verse”, i to što u njoj lirski subjekat govori kako ,,slova ranjavaju čistotu svojim rođenjem”. Na njegovo pitanje o tome koliko je teško za jednu mladu autorku razotkriti se pred čitaocima, Ćosović je rekla da smatra kako je poenta poezije da, stvarajući osoben jezik, nešto kaže, iako nije lako ogoliti se i iznijeti bol pred cijelim svijetom. ,,Praveći takav jezik, mi pravimo neku vrstu ogledala”, pojasnila je ona, dodavši da dubina tog ogledala zavisi od onoga ko čita. Neko će se u njenim stihovima pronaći više, a neko manje, u zavisnosti od vlastitih iskustava, međutim, važno je da ono iskazano, kroz taj poezijom stvoreni jezik, bude istinito, jer će jedino tako zaista komunicirati sa drugima.
Pjesnički izraz Andrijane Ćosović odlikuje slobodni stih, uz raznovrsne mogućnosti koje naš jezik nudi, pa se tako pred sami kraj uvodne pjesme javljaju snažne poruke u imperativu, u drugoj pjesmi se izdvojilo jedno moćno retoričko pitanje, a u trećoj su prisutni inverzija i fragmenti rečenica, kao i sredstva akcentuacije. Odgovarajući na pitanje o tome koliko joj je to što je studirala na Odsjeku za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti Filološkog fakulteta u Nikšiću pomoglo u građenju stihova, odabiru stilskih sredstava i uopšteno govoreći stvaranju autentičnog poetskog izraza, autorka je istakla kako su joj studije bile od velikog značaja. ,,Iskustvo studiranja je dovelo do toga da još bolje upoznam svoj jezik, a takođe mi je pomoglo da formiram svoj stil, odnosno izraz”, pojasnila je ona, navodeći kako je u tom procesu uspjela da otkrije brojne jezičke mogućnosti koje joj i danas služe pri stvaranju poezije.
Govoreći o knjizi svoje koleginice sa studija, Luka Vujačić je naveo kako je ova zbirka pokazatelj činjenice da poezija i dalje živi među mladim ljudima. ,,Zbirka se tematski dominantno vezuje za ljubav koja nije baš prikazana kao najljepše stanje u koje čovjek može dospjeti”, rekao je on dodajući da je ljubav u knjizi oslikana kao ubica svega najboljega u čovjeku. Ukazao je na međusobnu povezanost pjesama, okarakterisavši ih kao neodvojive, dok se slobodnim stihom i estetski izražajnom formom, kako tvrdi, postiže izrazita egzaltacija emocija. ,,Ovakav pjesnički jezik koji je sažet, sveden, odmjeren, postaje hermetičan i teži za čitanje, ali i produbljuje značenje i polja tumačenja”, istakao je Vujičić.
,,U poeziji, bilo da je čitate ili pišete, uvijek se osjeća sloboda koju niko ne može da vam oduzme”, rekao je on, pojasnivši da se upravo iz tog razloga lirski subjekat u ovoj knjizi pita ,,gdje je poezija da sapere grijehe?” Kako smatra Vujačić, poezija je razapeta između ekstatičnosti i potrebe za ,,uhom drugoga”, a poezija Andrijane Ćosović je: ,,Zaista našla put do uha svakog od nas pojedinačno.” Na samom kraju autorka je pročitala pjesmu ,,Žudnja” koja se nalazi u epilogu zbirke, čime je, prema riječima moderatora, stavila ,,tačku na I”.
