Marojević: Moja diploma nije kupljena
Nastavnica Ljiljana Marojević zahvalila se svim prisutnim na protestu podrške održanom 29.04.2024. godine ispred platoa JU OŠ ,,Dušan Bojović” u Župi Nikšićkoj, i istakla da njena diploma nije kupljena.
Kako ona ističe protest podrške je bio u organizaciji roditelja, djece i mještana Župe, kao podrška njoj i njenom radu i nastojanju da se izbori sa dugogodišnjom nepravdom i borbom za stalno zaposlenje ili mogućnošću da bilo gdje na teritoriji Crne Gore dobije priliku za ostvarenje prava na zaradu, te tim povodom kako navodi želi da im se jos jednom, javno svima zahvali.
“Njihova podrška, kojom me prepoznaju kao, prije svega, časnu osobu, a zatim i kao pedagoga, jeste značajnija od posla ili stalnog zaposlenja onih koji posao dobijaju preko veze, sa kupljenim diplomama, partijskim zapošljavanjima i rodbinskim vezama.
Moja diploma nije kupljena.
Ispite sam nerijetko puta, kao dijete sa sela, izdižući na katunu sa svojom porodicom, spremala pod svjetlošću lampe i šterike. Svih ovih godina, a na zaposlenje čekam već 16 godina, sam bila nepravedno zapostavljena zbog svoje nacionalne pripadnosti i političke nepodobnosti. Svo vrijeme sam se trudila da časno i pošteno postignem svoj cilj i zaposlim se u struci, ne odbijajući ni jednu zamjenu, radeći na mjestima udaljenim i po 100-tinak i više kilometara, plaćajući i koristeći vise prevoza do posla, čak i za nepunu normu od 5 časova, sa minimalnom zaradom koja je više puta iznosila tek toliko da te iste prevoze platim.
Smjenjivale su se zamjene od Župe, Nudola, Vitalca, Vilusa, Komana, Broćanca, Golije, Kličeva… kao i prilike da dobijem stalno zaposlenje.
Prva prilika za stalno zaposlenje u svojoj školi je bila 2014. godine u PO Zagrad sa 8 časova norme. Nakon mjesec dana rada, sačekao me je otkaz ugovora o radu, sa obrazloženjem tadašnje novoizabrane direktorice “da su iz Ministarstva javili o licu za dopunu norme”. Ista ne zapošljava na dopunu norme, već osobu bez rješenja i mogućnosti za dopunu. Kako naš narod kaže: ,,Šut se ne bori sa rogatim.”
Iako razočarana – ne odustajem. Konkurišem gdje god da se pojavi oglas, od Nikšića, Danilovgrada, Podgorice, Pljevalja, Risna, Herceg Novog, Cetinja…ali bezuspješno.
U Nudolu započinjem svoj radni angažman, prvo kao zamjena, a zatim i na slobodnom radnom mjestu, putujući preko 150 km, zajedno sa kolegama koji čitav svoj radni vijek provedoše putujući. Nažalost, škola ostaje sa jednim učenikom i završetkom njegovog školovanja, ista se zatvara. Gubim posao, ali ne i nadu, iako godine prolaze, a zamjene dobijam, što se kaže – na jedvite jade.
U doba korone, u vrijeme trajanja online nastave, ne dobijam priliku ni kao zamjena raditi u svojoj školi u Župi, već se isti časovi rasporedjuju onima koji već imaju punu normu. Prolaze godine, vlast se mijenja, a sa vlašću i ministarstva. Svakom od njih sam se svih ovih godina obraćala dopisima, zvaničnim e-mailovima, zahtjevima za prijem za razgovor, apelima za pomoć, ali NIŠTA. Prošle godine, u septembru mjesecu, sam bila angažovana kao zamjena koleginice na bolovanju. Istu sam, u više navrata, godinama mijenjala. Počinjem sa radom 25. septembra, na radnom mjestu nastavnika engleskog jezika, sve do 16. novembra iste godine, kada mi se prekida ugovor o radu. Pozvana sam da potpišem isti jer koleginica, iako na bolovanju, dobija otkaz i prekida joj se radni odnos po sili zakona. Nastavljam sa radom, odradjujući prvo polugodište. Dolazim na posao 22. januara 2024. godine, kada me direktorica Ljiljana Papić, sa čudjenjem pita zašto sam došla, jer ako me nije zvala, znači da više ne radim. Bila sam zaprepašćena jer nijesam bila obaviještena o prekidu ugovora, niti sam dobila isti. Takodje, ne postoje pritužbe na moj rad, ni od strane roditelja, ni djece, ni Uprave škole. Razgovor nastavljamo, na njeno insistiranje, u kancelariji sekretara, gdje mi drskim tonom govori kako treba da sam joj zahvalna što me je uopšte angažovala, koliko njih čeka na Birou, pa čak i to da je imala druga koji godinama čeka, a nije ga zvala za zamjenu… Naravno, tražim odgovor na pitanje, da li joj je naredjeno od strane neke političke partije ili pojedinca da mene zaposli kao zamjenu, na šta dobijam odgovor: ,,Ne, nego preporuke.” Preporuke svih onih u čijim školama sam radila, roditelja i djece, kao dokaz da svoj posao obavljam odgovorno i sa ljubavlju. Ista naredjuje sekretaru da mi odmah otkuca prekid ugovora o radu, koji dobijam i potpisujem toga dana. Direktorica Papić uzima dnevnik i odlazi u učionicu, gdje drži nastavu, odradjujući lekciju koja je tog dana bila predvidjena po planu, što se može dokazati i uvidom u dječije sveske, iako je ista negirala to u svojoj izjavi datoj inspekcijskom nadzoru. Ista je po struci nastavnik engleskog jezika, sa radnim mjestom u Bijelom Polju, zaposlena kao direktorica u OŠ ,,Dušan Bojović”, od marta 2022. godine. Želeći da sebi obezbijedi bolji posao ili poziciju, svojim dolaskom na mjesto direktora, i te kako je bila upoznata sa mogućim odlaskom koleginice u penziju. Po školi se već uveliko počinje “šuškati” o mogućem izboru v.d. direktora i o tome da direktorica želi to mjesto za sebe, što i ona sama saopštava Školskom odboru. Njene planove da te nedjelje sebi završi, bez konkursa posao, je osujetila inspekcija, koja dolazi 25. januara, povodom dešavanja u školi i istoj nalaže da u roku od 3 dana od dana dobijanja potvrde o obezbijedjenim finansijskim sredstvima za raspisivanje konkursa, raspiše isti i u daljem roku od 7 dana, obavijesti prosvjetnog inspektora o ishodu preduzetih mjera i radnji. Od 25. januara pa sve do 22. aprila tekuće godine konkurs se ne raspisuje, iako je od 17. novembra 2023. godine radno mjesto upražnjeno. Direktorica Papić angažuje drugu osobu da radi na mjestu na kojem sam ja radila i odradila prvo polugodište, bez primjedbi na moj rad. U istoj nedjelji, druga koleginica odlazi na bolovanje, gdje opet mene ne angažuje. Revanšizam u svom najčistijem obliku!
Konkurs na neodredjeno biva raspisan i ja se uredno prijavljujem na isti. Odlučna u svojoj namjeri da sebi obezbijedi te časove, kao dokaz da je sve ovo navedeno tačno, direktorica Papić daje ostavku na mjesto direktora u vrijeme trajanja konkursa na neodredjeno. Isti oni koji su je doveli na tu poziciju joj pomažu da se domogne časova i sebi namjesti radno mjesto. Zahvaljujući NVO MANS i aplikaciji o slobodnom pristupu informacijama, na moj zahtjev dobijam traženi dokument o inspekcijskom nadzoru, gdje su date neistinite izjave koje se, Bogu hvala, mogu lako provjeriti. Toga dana sam ja bila u školi, spremna za čas, naočigled djece i kolega i vannastavnog osoblja, a ne kako je dotična navela, da je tog dana ona otišla da umiri djecu jer nije bilo nastavnika, da je taj nastavnik kog je ona angažovala zamijenio smjene itd.
Neka tišina progovori! Pravda za sve nas koji čekamo na zaposlenje godinama!
Pravda za diplome koje nijesu kupljene!
Pravda za naše neostvarene snove, neformirane porodice, prazne džepove!
Pravda za dostojanstvo profesije!” navela je Marojević u saopštenju.

