Održana sveta liturgija u Plužinama
Povodom hramovne slave Uspenija Presvete Bogorodice, prekjuče je u manastiru Piva kod Plužina, u prisustvu velikog broja vjernika, svetu liturgiju služio vladika budimljansko nikšićki Joanikije sa sveštenstvom i monaštvom, piše DAN.
Nakon liturgije, brojni vjernici pristupili su svetoj čaši pričešća, a potom je prerezan i slavski kolač, čiji je dio od domaćina ovogodišnjeg slavlja Mladena Durutovića sa Crkvenim odborom preuzeo prof. Mile Cicmil i tako se obavezao da naredne godine bude domaćin slave. Istovremeno je svetu tajnu krštenja primila Irina Krunić. Slavlju u Pivi prisustvovao je i ambasador Srbije u Crnoj Gori prof. dr Zoran Bingulac, sa saradnicima i predsjednik opštine Plužine Mijuško Bajagić.
Besjedeći o značaju praznika, vladika budimljanskonikšićki Joanikije je istakao da je Gospod Isus Hristos dolazeći u ovaj svijet, ovaplotivši se od presvete Djeve Bogorodice, primivši našu ljudsku prirodu, ušao u sve tokove našeg života.
“Primivši naše tijelo, primio je i tjeskobe ovoga svijeta i vijeka na sebe, dobrovoljno. Primio je glad i žeđ. Primio je naše teškoće, naše muke, naše brige. Primio je dobrovoljno sve krivice svih ljudi na sebe. To je ljubav. Ljubav koja nije sposobna da primi krivicu drugoga na sebe još nije prava i puna ljubav. A, na kraju, Gospod Isus Hristos je primio smrt radi nas i radi našeg spasenja. To najviše poniženje za čovjeka, katastrofu njegovu, on je primio na sebe. Ali njegova smrt je bila iskupiteljna, živonosna, životvorna, obnoviteljna. On je, kao što pjevamo u vaskršnjem troparu, svojom smrću smrt uništio. I učinio je prelaskom iz ovoga života u novi život. I, naravno, svo njegovo iskupiteljno djelo vrhunac ima u njegovom vaskrsenju i u njegovoj pobjedi nad smrću, u tom trijumfu života i Božije ljubavi. I u tom događaju na kome se temelji sva naša vjera. Sva naša vjera se temelji na vaskrsenju Hristovome”, kazao je vladika Joanikije.
On je naglasio da i smrt Presvete Djeve Bogorodice po mnogo čemu podsjeća na Hristovu smrt.
“Čudesna je tajna ovog velikoga praznika. Ovaj praznik je vrhunac svih praznika koji su posvećeni Presvetoj Djevi Bogorodici. Kako to da smrt bude svečanija od rođenja?! Kako to da smrt bude svečanija od drugih događaja?! Zapravo, to je velika čudesna tajna. Smrću, Presveta Djeva prelazi u novi život, postajući pričesnicom živonosne smrti Hristove. Svojom smrću ona je vratila onaj dug kojim nas je Adam svojim grijehom sve zadužio. Ali, njena smrt je, zapravo, takođe bila preslavna. I ne naziva se smrću nego uspenijem i prelaskom u novi život”, kazao je vladika.
Besjedeći o Velikoj Gospojini, slavi Pivskog manastira, prof. dr Časlav Koprivica istakao je da slava manastira, pogotovo “ovakve drevne kućemolitvenice, kakav je Pivski manastir sama po sebi predstavlja oličenje preplitanja drevne prošlosti i žive sadašnjosti, jer se u sadašnjem trenutku ponovo proslavlja i time očuvava ono što je već podosta stoljeća odvjekovalo“ .
“I baš stoga takav događaj ujedno je i prilika da se prozbori o onome što je nekad bilo, što sada jeste, i što može biti i u životu našeg naroda i naše crkve, bilo da na to dolazeće gledamo sa zebnjom, ili da ga priželjkujemo s trepetom. Mi za sebe smatramo da smo imali “tešku“ prošlost, a nerijetko, suočeni s beskrajnim nizom poloma, koji traje sve do danas, smatramo se i nesrećnim narodom. Zbog toga često zavidimo, po pravilu bez zlobe i zavisti, narodima koje nazivamo “srećnijim“ ili naprosto “srećnim“, koji nijesu imali takvu sudbinu. Povijest i sreća se ponekad susreću, ali je pitanje da li se do sreće u povijesti može doći samo na osnovu vlastite umješnosti, dalekovidosti, obdarenosti – bez nanošenja štete ili čak zla drugima. U stvari, ako se i za narode može reći da je svaki kovač svoje sreće, tada suprotna tvrdnja ne može važiti u potpunosti, jer su u kovanju nesreće određenih naroda obično učestvovali i neki drugi narodi. Mi to najbolje znamo”, kazao je, između ostalog, Koprivica.
D.D.