Miloš Đurđevac: Bujica kiše

Vedar dan, ali sunce ni blizu žarko kao ranije. Povjetarac se šunja kroz žute listove spremne da se svakog momenta spuste sa već ogoljelih grana neba.

Prva će jesenja kiša sa sobom donijeti vruće kapi razletjele po asfaltu, žeđne borbe nakon dugo vremena. Umorna i crna zemlja dočekaće svaki klonuli list, a upitiće sve do poslednje kapi kiše. Nepregledne kolone nervoznih vozača proklinjaće svaki tmurni oblak zadesen na našem plavom nebu. U vlažnom oku nakratko se pojave radosti ljeta, već sad gubljene u gradu obuzetim neprijatnim smogom.

Ostajemo do kasno u noć i slušamo kako jake kapi probijaju neki noviji, svježiji vazduh, nagovještavajući drugačije dane.

Duga kiša isprati sa asfalta naše tragove, sjećanja će odnijeti nadošla bujica, a od ljeta ćemo svakim danom biti sve dalji.