Sara Đurković – Dokaz da se sve može kad se hoće

Sara Đurković je jedan od ovogodišnjih dobitnika nagrade za najbolje nikšićke studente, dodjeljivane povodom Dana oslobođenja Nikšića. Rođena je 2000. godine u Nikšiću, gdje je završila osnovnu i srednju školu kao dobitnica diplome „Luča“. Godine 2018. upisuje Psihologiju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, završivši osnovne, zatim i master studije sa prosječnom ocjenom A. Tokom COVID-19 pandemije volontirala je na SOS liniji za pružanje psihološke pomoći i podrške, koju je pokrenuo Klinički centar Crne Gore – Klinika za psihijatriju. Tokom studija je pohađala veliki broj psiholoških kurseva i seminara. Bila je stipendista kako Opštine Nikšić, tako i Ministarstva prosvjete Crne Gore. Dobitnik nagrade za najboljeg studenta studijskog programa za psihologiju, za svoju generaciju. Trenutno odrađuje pripravnički staž na psihijatrijskom odjeljenju, u okviru JZU Opšta bolnica Nikšić, tokom kojeg se osposobljava za primjenu i ocjenjivanje psihološkog testovnog materijala i izradu psiholoških nalaza i mišljenja.
Sarini hobiji su fotografija, ples, sport, društvene igre, putovanja.

Kako si se opredijelila za Psihologiju? Kako si znala da je baš to pravi izbor za tebe?

Pa moram biti iskrena, da u vrijeme kada sam trebala da donesem odluku šta upisati i nisam baš bila sigurna u to šta zaista želim. Laički ispitujući šta to sve psihologija kao nauka i praksa pruža, primarno me je motivisalo da znanje koje bih stekla upisom ovog fakulteta, sjutra bi moglo biti od koristi ljudima oko mene, pa samim tim i meni. Tokom studija zalazeći sve dublje i dublje u tu tematiku, mogu reći da sam je istinski zavoljela, kao i da sam bez obzira na kvantitet i kvalitet učenja, uvijek ostajala željna novog znanja. Ono što tek sada mogu reći, jeste da je baš psihologija pravi izbor za mene.

Da li si u toku školovanja na ovom fakultetu nailazila na poteškoće i kako je to uticalo na tebe kao studenta?

Naravno, kao i svaki student i ja sam nailazila na poteškoće. Međutim, kada ih prihvatite i gledate na njih kao sastavni dio školovanja, budu vam i podstrek za dalji rad i usavršavanje. Ali ono što je najvažnije jeste da kada radite nešto sa ljubavlju i vjerujete da takav rad vodi do cilja, teškoće vrlo brzo padnu u drugi plan.

Kakav je osjećaj dobiti ovakvo priznanje i obratiti se tim povodom establišmentu naše lokalne zajednice?

Dobiti priznanje od grada u kom ste napravili prve kako životne, tako i profesionalne korake, te se i tim povodom obratiti javnosti, jeste velika čast i privilegija. Zaista me je učinilo ponosnom i uvijek će biti posebno i srcu najbliže. Sa druge strane, na meni je i velika odgovornost, da sjutra svojim radom i angažovanjem opravdam isto. Ono što me posebno raduje, jeste to što naš grad prepoznaje i cijeni prave vrijednosti.

Da li si nešto morala da žrtvuješ da bi uspjela?

Psihologija je nauka koja zahtijeva posvećenost, požrtvovanost, empatiju, davanje sebe koliko god je to moguće. Uz to, ako želite da obavljate neki posao kako treba, odricanje je neminovno. Bilo je neophodno uložiti mnogo vremena, truda, pa i živaca, svakako da je bilo i neprospavanih noći, no sada imam mogućnost da nadoknadim i posvetim se svemu što sam tokom studija zanemarila.

Možemo li čuti tvoj savjet mladima koji planiraju da se opredijele za ovaj fakultet, ali i generalno savjet mladima koji planiraju akademske karijere?

Savjet mladima koji planiraju akademske karijere je da budu istrajni, odlučni i hrabri na putu da od sebe naprave prvenstveno dobre, zrele ljude, a zatim i stručnjake u svojoj oblasti. Uz sve prethodno navedeno, studentima koji žele da upišu psihologiju, savjetujem da što više uče kroz praksu, prepoznajući u životnim okolnostima sve ono napisano u knjigama.

Šta te motivisalo za akademski uspjeh?

Motivisala me je ljubav prema ovoj nauci, usvajanju znanja generalno, kao i svijest o tome da znanjem koje stičem nekom mogu pružiti pomoć, mogu učiniti nešto dobro. Uzor uopšte u ovoj oblasti – Vladeta Jerotić.

Kakvi su ti dalji akademski planovi?

Prije svega, planiram da upišem doktorske studije, kao i da započnem sa edukacijom iz Sistemske porodične psihoterapije. Želim i nastojaću da karijeru nastavim u svojoj zemlji, kako bih što više pružila našem stanovništvu. Ovim putem poručila bih kako trenutnim, tako i budućim studentima, koliko god teška vremena bila, mi smo ti koji svojim znanjem možemo napraviti promjene, izgraditi bolju budućnost i pružiti našem narodu ono najbolje, što i zaslužuje.