Stojović: Jedan Nikšić živi u Latinskoj Americi

Jedan grad veličine Nikšića ili 80.000 potomaka naših iseljenika živi u Latinskoj Americi, a od toga čak 60.000 u Argentini, kaže u intervjuu Pobjedi ambasador Crne Gore u Argentini Gordan Stojović.

Ističe da se naši ljudi bave brojnim zanimanjima, od zemljoradnje, preko politike, biznisa, a mnogi rade u državnim organima na lokalnom i nacionalnom nivou. Prema njegovim riječima, posebno je interesantno to što je među njima veliki broj univerzitetskih profesora i naučnika iz raznih oblasti, advokata, ljekara i inženjera.

Održavanje Kongresa crnogorskih zajednica Latinske Amerike veliki je korak i za Crnu Goru i za iseljenike. Država je sada, ističe on, zaokružila institucionalni okvir da može adekvatno podržati naše iseljenike.

“Rekao bih da istovremeno sa zaokruživanjem institucionalnog okvira, a tu prije svega mislim na Zakon o saradnji Crne Gore sa iseljenicima, naša zajednica u Latinskoj Americi uspjela je u najvećoj mjeri institucionalizovati svoje djelovanje i kvalitetno se reorganizovala u skladu sa važećim zakonodavstvima zemalja čiji su već generacijama državljani. To će svakako olakšati komunikaciju i saradnju sa zemljom porijekla, te uspješan početak realizovanja brojnih projekata”, kazao je Stojović.

Njega izuzetno ponosnim čini visok nivo jedinstva i demokratičnosti, građanske svijesti u procesu reorganizovanja crnogorskih zajednica u Argentini, Urugvaju, Peruu, Bolivij i i Meksiku, te izboru kandidata za članove Savjeta za saradnju sa iseljenicima.

“Ostaje još posla u narednom periodu oko formalnog konstituisanja zajednica u Čileu i Paragvaju, ali vjerujem da će se potomci naših iseljenika i ove dvije zajednice najkasnije do kraja tekuće godine uspješno priključiti djelovanju novoosnovanog Saveza crnogorskih zajednica Latinske Amerike. Zaista je bila velika privilegija pomoći u procesu spoznaje svojih korijena, identiteta jedne od naših najstarijih zajednica, te ujedno i najudaljenijih iako više od stotinu godina, u nekim slučajevima, kao što ste bili svjedoci, mnoge porodice su iz Crne Gore u Argentinu i Urugvaj stigle i prije 200 godina u nekoj vrsti izolovanosti od matične države, koja je u međuvremenu prolazila kroz brojne izazove i burne događaje tokom 19. i 20. vijeka”, istakao je Stojović.

Nevjerovatne su priče Crnogoraca u Argentini i koliko ljubavi imaju za postojbinu.

“Rekao bih prvo da smo svi radili zajednički, baš kao jedna porodica i svako od preko 200 ljudi u Argentini i drugim zemljama koji su bili uključeni u organizaciju kako Kongresa, tako i brojnih drugih projekata i okupljanja, ima svoje zasluge za uspjeh u organizaciji. Tu posebno moram istaći važnost podrške predsjednika Vlade Crne Gore Mila Đukanovića, čija je istorijska posjeta dala dodatni impuls i djelovala kao snažan kohezioni faktor dajući značajnu poruku da je Crna Gora tu i poslije svih decenija koje su iza nas, sa jasnom porukom da nikada nijesmo zabravili na njih koji su, činjenica je, neodvojivi dio nas i da se u zemlji odakle su došli njihovi preci budno prate dešavanja u našem iseljeništvu u Latinskoj Americi, te da će naša zemlja nastaviti sa projektima saradnje i jačanja odnosa sa iseljeništvom u Latinskoj Americi”, kazao je Stojović.

Proteklih decenija, ističe on, bilo je mnogo pokušaja promjena identiteta.

“Nažalost još uvijek ih ima, ali su do sada bili i ostali neuspješni. Naše iseljeništvo u Latinskoj Americi održalo se zahvaljujući velikoj ljubavi prema zemlji porijekla, koja je prenošena sa generacije na generaciju, sve to pomoglo je u očuvanju osnovnih identitetskih karakteristika i bez takvog zavjeta predaka danas ne bismo bili u mogućnosti da jačamo institucije u iseljeništvu na ovim prostorima i povezujemo ljude, a što predstavlja osnov za trajno čuvanje od zaborava tradicije, kulture, jezika, uz puno poštovanje i saradnju sa institucijama zemalja u kojima žive naši iseljenici”, istakao je Stojović.

Otkriva i kako žive naši iseljenici u Latinskoj Americi.

“Kada govorimo o Argentini, govorimo od oko 60.000 potomaka iseljenika i bez ikakve sumnje skupa sa ostalim zemljama od oko 70.000 do 80.000 potomaka, to je jedan grad veličine Nikšića. Naši ljudi se bave brojnim zanimanjima, od zemljoradnje, preko politike, biznisa, a mnogi rade u državnim organima na lokalnom i nacionalnom nivou. Ono što je posebno interesantno je da u zajednici imamo veliki broj univerzitetskih profesora i naučnika iz raznih oblasti, advokata, ljekara i inženjera. Sve je individualno, zavisno od ličnih sposobnosti, ali se može reći da gro našeg iseljeništva su pripadnici srednje i srednje više klase, ali, naravno, ima i pojedinaca koji su uspjeli izgraditi poslovne imperije”, kazao je Stojović.

Dugo se bavi crnogorskim iseljenicima u Latinskoj Americi. Zato ima razne interesantne iseljeničke priče.

“Dugo se bavim iseljeništvom i uopšte migracijama u Latinskoj, ali i Sjevernoj Americi, fokus mojih istraživanja je isključivo staro iseljeništvo, mnogo je interesantnih priča i ne bih volio da izostavim nekoga, ali svakako za mene su najinteresantnije priče o pionirima iz naše zemlje koji su stizali među prvima u udaljene krajeve kako Latinske Amerike tako i SAD-a. Nedavno je objavljen u izdanju Matice crnogorske prevod knjige meksičke autorke crnogorskog porijekla Aleksandre Rejes Hajduković „Montana negra“ (u crnogorskom prevodu „Moja Crna Gora“) gdje ova briljantna istoričarka opisuje životni put u teškim vremenima po Crnu Goru, odmah nakon Prvog svjetskog rata, svog đeda Aleksandra Hajdukovića od Crne Gore do Meksika. Imao sam tu čast da budem direktor tog izdanja i zaista je mogu preporučiti svim zainteresovanim čitaocima kao upečatljivu iseljeničku priču, baš kao i „Sjećanja Timotija Jokanovića“, „Paralelne sudbine“ Džudi Fergusom o našem poznatom pioniru na Aljasci Džonu Hajdukoviću kao i mnoge druge”, otkriva Stojović.