Čuvajmo škole
Treba čuvati škole. Od malih nogu u njima učimo razne stvari. To je mjesto u kojem odrastamo, družimo se i postajemo zreliji za stepenicu.
Kasnije se odrastanje produbljuje u srednjoj školi, pa nastavlja na fakultetu, nakon čega naš pravi proces učenja započinje, što se može nadovezati na izreku:
„Kada završiš fakultet, tek tada znaš iz kojih knjiga treba učiti“.
Čuvajmo škole jer odatle potiču neke od prvih uspomena, naše prve pjesmice i druženja, prve bezazlene simpatije. Prvi susreti sa „najboljim“ ili „omiljenim“ učiteljima. Naše tijelo počinje da se razvija u školi. Umjetničke sklonosti se rađaju, njegovanje kulture, zainteresovanost za istoriju ili geografiju, opčinjenost fizikom i hemijskim elementima, ljubav prema jezicima, sklonost ka biologiji, ljudskom tijelu i ćelijama, dar za muziku, ljepota izražavanja, tendencija ka brojkama i dijagramima, mnoge zanimljivosti i konkretne dječije predispozicije.
Čuvajmo škole jer u nama bude duh jedinstva i igre, kroz koji se najbolje uči. Čuvajmo škole jer su one dio svih nas. Čuvajmo škole jer će naša djeca i djeca naše djece pohađati iste.
I na kraju, čuvajmo škole jer bez škola, u kakvom god vremenu i situaciji živjeli, bila to onlajn nastava ili nešto treće, škole postoje da se socijalna osobina djeteta poveže sa intelektualnom crtom, a to teško da možemo pronaći na svakom ćošku.
L.M.
