Obradović: Mladi nemaju dovoljno razvijenu svijest o OSI
Nikšićanin Velizar Obradović student je sociologije, a u 23. godini zbog stresa je izubio vid. Međutim sebe ne smatra za osobu sa invalitetom i ne dozvoljava da ga to omete u bilo čemu, što dokazuje i činjenica da je osnovao porodicu i život vodi neometanim tokom. Aktivno se bavi sportom i humanitarnim radom, a sa njim smo razgovorali na temu položaja mladih sa invaliditetom u Crnoj Gori.
“Za težak položaj osoba sa invaliditetom kod nas odgovorni su mladi koji nas diskriminišu i imaju jake predrasude. Takvo ponašanje nijesu sami naučili nego su naslijedili od roditelja i starijih koji imaju isti model ponašanja stvoren različitim stereotipima”, smatra Obradović i dodaje:
“Na osobe sa invaliditetom oni gledaju sa sažaljenjem, a ne sa poštovanjem zbog različitosti. Kako stariji, tako i mlađi.’’
Prema njegovim riječima, osjetio je to i u ličnom iskustvu, konkretno na fakultetu, gdje kolege možda nesvjesno postavljaju barijeru i u samoj komunikaciji.
“Kad smo već kod fakulteta imamo priimjer gdje su na Filozofskom napravili taktivne površine za osobe sa oštećenjem vida u unutrašnjosti objekta, međutim nijesu razmišljali kako će neko doći do tog istog fakulteta”, objašnjava Obradović.
Ono za šta se on zalaže je da u okviru fakultetskih jedinica postoje predstavnici osoba sa invaliditetom koji će biti posrednici u ostvarivanju ciljeva i zamisli, kao i za lakše funkcionisanje.
O tome koliko orgnizacije i udruženja pomažu osobama sa indvaliditetom kod nas, Velizar kaže:
“Ja sebe ne vidim kao dio nekog od tih udruženja, bio sam ranije njihov član i ne sviđa mi se prosto način na koji se tu stvari odvijaju. Sebe u budućnosti vidim u socijalnom radu ili u oblasti sociologije religije.”
Obradović dodaje: “Sve te organizacije su stvorene zarad ličnog profita. Oni su tu najmanje zbog pomoći, ali naravno ima i individualnih izuzetaka.”
Kako navodi, i u međuljudskim odnosima OSI vlada neka ne toliko prijatna atmosfera.
“Oni jedni druge ne posmatraju kao saborce, već isključivo kao konkurenciju”, tvrdi Obradović.
Za kraj zaključuje da je položaj osoba sa indvaliditetom u Crnoj Gori veoma loš, a da se kao pojedinac i kao osoba sa invaliditom jako teško može izboriti sa svim tim.
