Miloš Kecojević: Nikšić mi znači sve
Miloš Kecojević, naš sugrađanin, rođen 13. 10. 1979. godine u Nikšiću, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studirao je Istoriju i geografiju na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Piše poeziju (epsku,lirsku, dječiju, rodoljubivu, zavičajnu, socijalnu, satiričnu, poeme…) i prozu. Neke epske pjesme su snimljene i izvode se na etno festivalima. Knjigu epsko-lirske poezije i proze “Patriotski poimenik Pive” objavio 2016 godine. Lirsku poeziju objavljivao u časopisima i zbornicima poezije. Knjigu proze “Pričaj đede” objavio 2018. godine za koju je dobio prestižnu nagradu “ZALOGA”, za umjetničko viđenje zavičaja. 2019. u konkurenciji 40 evropskih pjesnika njegova lirska pjesma “Konjanik” dobila je prvu nagradu. U pripremi su zbirke lirske i epske poezije kao i roman. Redovni je član Književne zajednice “Vladimir Mijušković” iz Nikšića. Prevođen na engleski, arapski, romski i francuski. Učesnik je mnogih manifestacija i književnih susreta kako na lokalnom, republičkom tako i na međunarodnom nivou. Živi i radi u Nikšiću. Za naš portal govori o ljubavi prema pisanju, svojim djelima, inspiraciji, planovima.
Opišite sebe u kratkim crtama?
Neopisiv.
Otkuda ljubav prema pisanju?
Pa valjda to ponesemo od kuće. U ambijentu odrastanja, sticanju saznanja, a i genetika igra presudnu ulogu.
Ko je otkrio Vaš talenat?
Susret i poznanstvo sa Dušanom Govedaricom mi je otvorilo vrata ka stvaralaštu. Moram istaći činjenicu da je Govedarica neko ko je iznjedrio veliki broj današnjih pisaca, nesebičnim radom i upornošću kroz Književnu zajednicu je iz štampe izašlo preko 650 naslova. Ujedno je i jedan od osnivača i dugogodišnji predsjednik Književne zajednice Vladimir Mijušković. Takođe moram da pomenem i našu mladu nikšićku književnicu Savu Radulović koja mi je prva izašla u susret i prepoznala moj talenat.

Kad ste počeli da pišete?
Pisanjem se bavim jos iz perioda osnovne škole. Ali javno sam počeo da djelujem dosta kasnije.
Pišete poeziju i prozu. Šta Vam više “leži”?
Da, pišem i poeziju i prozu. Proza zahtjeva daleko složeniji rad dok poezija je brža i čini je trenutak ispiracije ali podjdnako mi “leže” i poezija i proza.
Gdje nalazite inspiraciju?
Inspiraciju nalazim svugdje i u svemu. U prirodi, ljudima…
Koliko Vam treba vremena da napišete pjesmu?
Epska poezija je obimnija i zahtjeva više rada nego lirika ali vrijeme ne igra ulogu,neke pjesme se dogode u trenu, u prolazu, u vožnji u trenutku.
Da li je po Vama književnost danas u dobrom položaju, ako nije šta bi Vi promijenili?
Šta je to dobar ili loš položaj? Ako mislite na pisanje, svako vrijeme pa i ovo danas ima svoju težinu i značaj. A ako mislite na čitaoce, onda književnost je na najnižu ljestvicu danas. Vrlo je teško doprijeti do valjanog čitaoca. Knjiga je “odbačena” uplivom tehnike. Trebalo bi svakako centri kulture, škole, biblioteke i druge ustanove da animiraju ljude i od njih stvore čitaoce koji će postati budući pisci. Jer samo valjan čitalac postaje dobar pisac.

Koja je tematika Vaših knjiga?
Iz štampe su izašle knjige “Patriotski poimenik Pive” i “Pričaj đede”, zastupljen sam zbornicima poezije, časopisima kulture u mnogim kulturnim rublikama i td. Takođe su moje četiri epske pjesme snimljene i audio publikovane. Trenutno pripremam knjigu epske, lirske i dječije poezije, a uporedo sa poezijom pišem i roman sa istoriskim elementima. Prevođen sam na engleski, francuski, arapski i romski.
Da li ste član nekog književnog udruženja?
Da, član sam Književne zajednice Vladimir Mijušković iz Nikšića.

Dobitnik ste mnogih nagrada, Koja Vam je najznačajnija?
Pored velikog broja priznanja i diploma dobio sam određen broj nagrade od kojih ću nabrojati meni najdaže, to je zasigurno nagrada “ZALOGA” koja sama po sebi nosi veliku težinu i odgovornost, samim ti jer su dosadašnji nosioci ove nagrade velika imena u književnosti, kao Vito Nikolić, Gojko Janjušević, Milo Kralj, Vukman Otašević, Dušan Govedarica itd. Tu je i prva nagrada u Beogradu na evropskom takmičenju u organizaciji Beogradskog centra za kulturu. A stigla je iz Sjeverne Makedonije prva nagrada, takođe međunarodnog karaktera. A nedavno je stigla diploma iz Srbije-Kostolac i Švedskog grada Malma.
Poruka mladima?
Knjigu u ruke!
Šta Vam znači Nikšić?
Nikšić je grad mog rođena, odrastanja, življenja. Grad koji se voli i koji se ne napušta. Grad pisaca, boema, radnika i pregalaca. Grad prelijepe prirode, istorijskog značaja i kuluturni tron Crne Gore. A šta mi znači, sve.
G.V.



