Božo Bulatović: Živite svoj život bolje i pametnije od nas starijih, imajte “kičmu čeličnu šinu”

Božo Bulatović, kantautor, radijski voditelj i urednik, rođen je u Nikšiću 1972. godine. Ljubav prema muzici otkrio je rano. Već kao srednjoškolac, sa 15 godina, imao je svoj bend “Excalibur”. Potom su uslijedile godine samostalnog bavljenja muzikom, ali i u grupi. Godine 1998. postaje član podgoričke grupe “Rolly”. Sa pjesmom “Tamna stijena”, koju pjeva sa crnogorskom pjevačicom Andrijanom Božović, dobija nagradu “Montefon”, za najbolji duet 2006. godine. Njegovu autorsku karijeru obilježila je pjesma “Mare”, koja je u novembru 2018. godine dobila svoj nastavak, pjesmu “Istina o Mare”. Saradnja sa brojnim pjevačima kako u Crnoj Gori tako i regionu, potvrda su njegovog autorskog stvaralaštva. Nakon velikog iskustva koje je stekao radeći posao radijskog voditelja, kao nastavak te priče u julu 2016. godine osniva Titograd Radio. Iako već dugi niz godina živi i radi u Podgorici, Nikšić nikada nije zaboravio i rado mu se vraća. Zbog toga je u novembru 2019. godine objavio pjesmu “Tebi dužan”, kojom je želio da, kako kaže, vrati dug za lijepe emocije svom rodnom gradu i omiljenom mjestu u Nikšiću, Humci, Ulica 141.

Djetinjstvo ste proveli u Nikšiću. Čega se najviše sjećate iz tog perioda?

Rođen sam u Nikšiću, Humci, Ulica 141, broj 5. To je ono što me nekako “lijepo proganja”. Sav period nakon odlaska, taj nezaborav svih drugara iz ulice. Bukvalno sjećam se svakog mjesta gdje smo se igrali. Nekako kad si manji i zgrade i tereni za fudbal i sve izgleda ogromno. E zanimljivo je Humci su i danas meni najveće i najsjajnije parče planete, tu su moja najranija sjećanja na vrijeme provedeno sa mojim djedom, na Osnovnu školu “Mileva Lajović Lalatović”, na učiteljicu Lidiju Andrijašević i moje prve nastupe u imitatorskoj sekciji i prve aplauze u sportskoj sali koje sam dobio za imitacije.

Napisali ste brojne pjesme, da li se sjećate prve koju ste napisali?

Sjećam naravno. Bila je posvećena mojoj neostvarenoj ljubavi, zvala se Ivana, logično to ime je dobila i pjesma. Pamtim da su je moji drugari srednjoškolci obožavali i da sam tad u izboru na mladom kanalu Radija Crne Gore pobjeđivao svjetski poznata imena zahvaljući “organizovanosti” mojih drugova koji su blokirali linije i jednostavno niko drugi nije mogao pobjediti. Tada sam shvatio da sam zapravo na početku karijere, da se pobjede mogu lako namjestiti, ali od njih nemaš ništa. Realna popularnost se ipak stiče nekim drugim metodama tj. dobrim pjesmama i svim onim što scena zahtjeva tokom nastupa i van njega.

Gdje pronalazite inspiraciju za svoje pjesme?

Pa svuda oko sebe, moj život, u interesantnim pričama koje sam čuo ili pročitao. Mjesta koja volim su očigledno nešto što me inspiriše.

Krajem 2018. godine objavili ste nastavak pjesme “Mare” – “Istina o Mari”. Ko je Mare?

Mare je možda moja najemitovanija pjesma ne samo u Crnoj Gori, obrada Crvene jabuke učinila je da bude jako slušana u Hrvatskoj, cijelom regionu. Ko je Mare? Znam da nećeš vjerovati, prava Mare se ne zove tako. Nikad nikom nisam rekao ko je ona i ta tajna će vjerovatno otići sa mnom jednog dana, mada i nije toliko možda bitno ostatku svijeta ali meni jeste, jer ako nemaš neku svoju tajnu život bude prazan.

Već dugi niz godina ste u muzičkim vodama. Kako vidite muzičku scenu u Crnoj Gori i regionu?

Region i naša zemlja nikad nijesu imali toliko dobrih muzičara. I konačno talas mladih ljudi koji daju svoje emocije, srce, muzičko znanje, a pri tom ne smaraju gledateljstvo tužnim pričama o potrebi sponzorstava i da se bez njih ne može. Oni koji muziku grade srcem i ljubavlju uvijek nađu način, istomišljenike i urade dobre stvari i bez puno novca. Danas je svaki telefon kamera, danas je YouTube najgledaniji medij. Oni koji imaju kreativnost i umiju da budu drugačiji imaju beskrajan prostor i milionsku publiku.

Kako ste počeli da se bavite voditeljstvom?

Kako? Pa rekao bih spontano i bez namjere da ostanem puno u tim vodama. Želja da ’94. godine nakon odsluženog vojnog roka radim bilo šta kako bih sebi kupio instrument i “snašao” se dok ne počnem da sviram sa bendom i da tako zarađujem novac… međutim, posao koji mi je predstavljen kao zarazan ispostavio se i više nego zarazan za mene, pa eto od tad do sad slušalice i mikrofon su mi najčešći drugovi tokom dana.

Šta najviše volite u poslu radio-voditelja?

Najviše valjda ta komunikacija sa ljudima, prijateljstva koja stičem kroz taj posao, mogu slobodno reći širom svijeta. Informisanost o novitetima i ta uloga da sačuvam neke dobre stare stvari i imena muzičara od zaborava.

Kada se rodila ideja ili želja da otvorite svoju radio stanicu?

Ideja je došla kao jedini logičan slijed nakon puno uloženog znanja, iskustva u drugim medijima, dođe i taj trenutak da ste ispunili sve ciljeve, da je bez novih život dosadan, da se oprobate napravite korak dalje. Uradio sam to, pokazao sebi i drugima da se bez puno novca može napraviti jedan dobar medij.

Odrasli ste u Nikšiću, zbog čega ste mu i posvetili pjesmu “Tebi dužan”.

Posebna pjesma, dugo sam je čekao, baš dugo. Čak sam i ’98. godine napisao jako lijepu pjesmu o Nikšiću koja najvjerovatnije nikad neće biti snimljena jer je “nadigrala” ova nova “Tebi dužan”. Za mene ta pjesma predstavlja zaista vraćanje duga za lijepe emocije, sjećanja koje su mi dali Humci, Nikšić i sad nekako laganije dolazim u tu Ulicu 141. Ranije nijesam tako rasterećen ulazio tamo i nijesam se obično nikom javljao. Provozao bih se krug autom pogledao svoj ulaz i otišao. Danas znam da i mene nijesu zaboravili tamo, kao što nisam ni ja njih i dok sam snimao spot shvatio sam da gotovo sve porodice koje su živjele tamo još uvijek žive i da imam gdje da se vratim, da se zapravo vraćam kući.

Da li trenutno radite na nekoj novoj pjesmi?

Da, radim na novom albumu, upravo su gotove još tri nove pjesme, ali mislim da će prva izaći sa spotom nakon normalizacije ove situacije, jer iskreno ni meni nije ni do pjevanja ni do prezentacije bilo čega dok sve ovo traje. Što kaže naš narod nek mine ova muka sa virusima, pa ćemo pjevati kad svi budemo imali malo više koncentracije za slušanje.

Koju pjesmu/e ovih dana najviše slušate?

Ovih dana slušam najčešće pjesmu recimo Letu Štuke “Sami” i Zabranjeno pušenje “Lijepa Alma”.

Poruka mladima?

Živite svoj život bolje i pametnije od nas starijih, imajte “kičmu čeličnu šinu”. Volite Nikšić zbog onih koji su se voljeli u tom gradu i iz čije ste ljubavi vi nastali. Nisam baš vičan u porukama, ali eto kako reče pjesma jednu veliku životnu istinu “Pravih se riječi uvijek kasno sjetim, odgovor znam kad ostanem sam”.