Blagota Mitrić: Protiv blefa nema lijeka

Fakat je da je tzv. životni standard većine stanovništva vrlo nizak u odnosu na evropske prilike. Vakat je, ako ikad dođe, da se to ispravlja u razumnom roku. Moja generacija je u socijalizmu čekala ulazak u komunizam, a sad čekamo, zajedno sa novorođenim generacijama, ulazak u EU. U tom čekanju mnogima prođe cio životni vijek. Neke nove generacije za 50 ili više godina čekaće vjerovatno ulazak na Mjesec (ne na Mars, sa Marsa se jedino pada) sa istim ishodom. Prokletstvo prolaznosti je u tome što je sveopšta i važi za sve što živi na ovoj planeti i što u svim životima ljudi, od dna do vrha, uvijek postoji blef, da ne kažem prevara, što si niži, slabiji blef, što si viši mnogo je jači i opasniji, ne samo za građane, nego i za državu, jer se bojati da je jaki blefovi ne pojedu. To vam dođe kao korona, zahvati čitavu planetu, od najmanjih do najvećih država, njihovu unutrašnju i spoljnu politiku, jer protiv blefa nema lijeka, kao što nema ni protiv virusa korone. I sama ideologija, u bilo kom vremenu i državnom sustavu, je grabež za novcem. Po onoj narodnoj – ko brži đevojci – njegova đevojka, samo što ođe, razumije se, nije riječ o mirisu đevojke nego o mirisu novca.
P.S. Dvije asocijacije: prva, film “Boja novca” sa Pol Njumenom, koji igra svjetskog mahera u pokeraškoj prevari, i druga, film “Miris žene” sa Al Paćinom, koji je odigrao svoju rolu slijepogi penzionisanog generala na maestralnom nivou.