Vladika Joanikije: Ostrog je tvrdi bedem svima nama zajedno sa Svetim Vasilijem Ostroškim

Na praznik Začeća Svete Ane 27. i Djetinjce, 22. decembra 2019, Sveta Arhijerejska Liturgija služena je, u Sabornom hramu Svetog Vasilija Ostroškog, kraj moštiju zaštitnika ovog Hrama i grada Nikšića.

Liturgijom je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop pakračko-slavonski G. Jovan, a sasluživali su Preosvećena Gospoda Episkopi budimljansk-nikšićki Joanikije i dioklijski Metodije, brojno sveštenstvo, monaštvo i đakonstvo više Eparhija.

U evharistijskom sabranju molitveno je učestvovalo sestrinstvo nekoliko manastira i brojni vjerni narod Nikšića i šire, neprestano, pristupajući moštima Svetog Vasilija Ostroškog Čudotvorca, koje su, od od subote 21. decembra izložene na poklonjenje vjernicima, u nikšićkoj Sabornoj crkvi.

Nakon čitanja svetog Jevanđelja riječima liturgijske propovjedi obratio se Preosvećeni vladika Jovan. Govorio je o današnjem prazniku, kojim Crkva molitveno proslavlja Začeće Svete Ane, majke Presvete Djeve Bogorodice, One Koja će punoću tijela ljudskog dati Gospodu.

Episkop pakračko-slavonski je naveo da je prva zapovjest Božja Adamu i Evi u raju bila: Rađajte se i množite se, te su, dodao je, plodnost, rađanje i množenje bili znak blagoslova u ljudskom rodu od postanja do vremena Hristovog. Kroz vjekove se u starozavjetnom narodu smatralo da je kletva na onome koji nema djece, da ona koja ne rađa, ne samo da nema blagoslov, nego da je neki silan grijeh na njoj.

„I, evo, ovo dvoje ljudi, Joakim i Ana, bivaju godinama bez djeteta i zatvorena bi utroba Anina, kao što je nekada bila zatvorena utroba Sarina. Je li to bio znak njenog grijeha, je li to bio znak kletve, znak prokletstva? Nije, nego je bio znak izabranosti, da je ona čekala, kao što je čekala i Sara svoje kasne godine, a, opet, je breme bilo na njima. Odlaze njih dvoje na molitvu i sve što je ostalo od njih do dana današnjeg vezano je za molitvu. NJihovo je nasleđe gora Maslinska, pa se Gospod u svoj poslednji čas na zemlji, poslije Tajne večere, kada je trebalo, uskoro, da dođe učenik i da ga cjeliva, povukao se u Maslinsku goru, u vrt koji je pripadao Joakimu i Ani, da prinese svoje poslednju molitvu prije raspeća“, besjedio je NJegovo Preosveštenstvo.

Povukli su se Joakim i Ana u jednu rasjelinu, kanjon koji ide od Jerusalima do Jerihona. Odlaze u Jerihon iznad koga stoji četrdesetodnevna Gora, gdje je Gospod postio, Bogu se molio, gdje ga je đavo kušao, i tu se Sveti Joakim moli, jer je na njemu ogromno breme.

„Da mu je žena neplodna, da su kleti i prokleti, a on osjeća dušom svojom da nije tako. Odlazi, možda, poslednji put, moleći Boga da se otvori njena utroba kada je to već nemoguće. Odlaze tamo gdje je danas isposnica i gdje će se docnije upokojiti Sveta Ana. Dobijaju obećanje i puni se utroba Anina, kao što je nekad Sarina. Kao što nekada Sara rađa Isaka, tako Ana rađa Presvetu Bogorodicu, Koja će punoću tijela ljudskog dati Gospodu, Koji se ovlaplotio i ono prvo što učimo o svojoj vjeri jeste da se Gospod ovaplotio postavši potpuni čovjek. Svi vaseljenski sabori govore o tome, jer je u istoriji svaki jeretik poricao to da se Gospod ovaplotio i postao istinski čovjek i da je kao takav, istinski čovjek mogao da vaskrsne iz svog groba i da vaskoliko čovječanstvo podigne u vaskrsenje, kao što nam svjedoče mošti Svetog Vasilija našeg ovde“, besjedio je Vladika pakračko-slavonski Jovan.

Vjernom narodu, sabranom kod moštiju Svetog Vasilija Ostroškog, arhipastirskim slovom obratio se Episkop domaćin Vladika Joanikije.

On je kazao da je Sveti Vasilije Ostroški donio veliku radost svojom posjetom svetom Hramu i gradu Nikšiću.
„Došao je naš Nebeski pokrovitelj i zaštitnik ovog grada da vidi gdje smo, gdje je njegova pastva danas i da nas utješi, da zaliječi naše rane, da nas osnaži i uputi pravim, istinskim putem Božjim, da nas sjedini oko imena Božjeg, a vidljivi znak tog sjedinjenja je sjedinjenje oko njegovog svetog ćivota. Zato smo radosni, blagodarni Bogu i Svetom Vasiliju na ovom velikom Božjem blagoslovu, koji nam se dogodio. Iako bi se reklo da nas vrijeme nije poslužilo, ali ove vremenske nepogode su još više istakle vjernost naroda i žrtvu. Neka bude uvjeren svako ko je došao, da se po ovom nevremenu, juče i danas, pokloni moštima Svetog Vasilija, da će ga Svetac Božji nagraditi i pomilovati, njega i njegov dom“, poručio je Vladika.

Pozdravio je, još jednom, goste velikog svenarodnog Crkveno-narodnog sabora, koji je, prethodnog dana, organizovan u Nikšiću.

„Danas smo nastavili sa velikim slavljem i, evo, danas, ovdje, naš Vladika Jovan pakračko-slavonski i jasenovački, koji je došao na spaljenu Eparhiju i sabrao ostatke srpskog naroda u Slavoniji, a, zapravo, on sve nas sabira oko velikomučeničkog Jasenovca. Divimo se njegovoj službi, hrabrosti koja i nama daje snagu. Naš dragi Vladika Metodije dioklijski nam je došao sa Cetinja, te smo se danas Bogu molili zajednički i nastavili ovo veliko slavlje“, kazao je NJegovo Preosveštenstvo i naglasio:
„Žalimo što Svetac polako kreće prema manastiru Ostrogu, ali Ostrog je tu, Ostrog je tvrdi bedem svima nama, zajedno sa Svetim Vasilijem. Nadamo se da ko je god čuo jučerašnju poruku Crkve Božje da smo se juče ovdje sabrali, upravo, zato da potvrdimo identitet Crkve, i njen stav i njeno mišljenje. To je nasušna potreba, Crkva je saborna. Sabori se organizuju i na manjim mjestima, to su parohijske zajednice, u većim, a i ovakvi, svenarodni sabori se sabiraju kada su god neke teškoće na narod, onda se duhovno osnažimo, ukrijepimo i potvrdimo našu vjeru i naš hrišćanski identitet“.

Vladika je ocijenio da će biti još problema u Crnoj Gori, ali i izrazio uvjerenje da se neće dozvoliti da se prlja i skrnavi ono što je najsvetije.

„Ova nepravda, koja je začeta u glavama pojedinih ljudi, pohlepa da se otme crkvena imovina, nije samo to, nego je to, budite uvjereni, udar na pravoslavlje u Crnoj Gori, na našu svetu vjeru, jer je, uvijek, udar na svetinje, istovremeno, udar na vjeru, na čast, na obraz, na grobove, na pretke i na potomke. Ne možemo dozvoliti da se gaze zavještanja naših otaca, naših predaka, a, takođe, moramo misliti i na naše potomstvo, da im svetu vjeru, koju smo unaslijedili, čistu i svetu od naših otaca, od Svetog Vasilija Ostroškog, predamo isto tako čistu, svetu i proslavljenu, jer smo mi narod koji je živio za čast i za obraz, a to je isto što i živjeti za vjeru“.

„Ne možemo dozvoliti da se ono što je najsvetije prlja, niti bilo kome možemo dozvoliti da skrnavi naše svetinje i našu vjeru. Tome nas je naučio i Sveti Vasilije Ostroški i on nije slučajno posezao za kletvom da ko god nešto oduzme od manastira Ostroga, pa onda ona kletva od koje se ledi srž u kostima. Pozivamo sve da razmisle dobro i da ne srljaju na prokletstvo, da ne navlače prokletstvo na svoje porodice i svoje potomstvo. Ovo govorimo sa žalošću, ali i sa bratskom brigom, tugom i molitvom da nas sve Gospod urazumi, ukrijepi i da nam, uoči velikog praznika Rođenja Hristovog, svima daruje mir, slogu i pomirenje“, zaključio je Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije.