Svi su dužni da štite djecu od zloupotrebe i iskorišćavanja

Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore u saradnji sa Savjetom Evrope, sprovodi projekat “Promocija Lanzerot Konvencije u Crnoj Gori”, koja se odnosi na zaštitu djece od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja. O ovoj temi se u Tehnopolisu održao okrugli sto za profesionalce koji rade sa djecom i za djecu.

U okviru projekta, ovom prilikom predstavljena je novo izrađena brošura, koja je rađena sa djecom – zlatnim savjetnicima Ombudsmana, na jeziku razumljivom djeci. Brošura odnosno flajer se dijeli djeci kako bi se bolje upoznali sa svojim pravima. Planira se održavanje pet okruglih stolova za profesionalce iz raznih sektora koji su u svakodnevnom radu da djecom i to iz sektora obrazovanja, policije, NVO, socijalnog, medija i drugih koji mogu da doprinesu boljoj implementaciji dokumenta.

Lanzerot Konvenciju Savjet Evrope usvojio je 2007. godine, dok ju je Crna Gora ratifikovala 2010. Osim ovog postoje i brojni drugi dokumenti koji se bave ovom temom, a koji su obvezujući za Crnu Goru, od Konvencije o pravima djeteta koja je ove godine obilježila 30 godina od usvajanja u kojem se takođe pominje tema današnjeg skupa.

“Čitavi svijet prepoznaje problem seksualne zloupotrebe i iskorišćavanja djece, da su sva djeca potencijale žrtve, da počinioci takođe potencijalno mogu biti različite osobe od onih koji su u najbližem okruženju djece do onih sa kojima djeca svakodnevno komuniciraju”, rekla je zamjenica Zaštitnika Snežana Mijušković.

Zamjenica se u svom izlaganju ukratko osvrnula na odredbe Lanzero Konvencije i time podsjetila prisutne šta ona propisuje i koliko su te norme izričite.

Konvencija osim preambule sadrži 13 poglavlja i 50 članova koji kažu između ostalog da: “Djeca imaju pravo na potrebne mjere zaštite koje proističu iz statusa maloljetnika, a koje im imaju pružiti porodica, društvo i država. Smatrajući da seksualno iskorišćavanje djece naročito dječija pornografija i prostitucija, kao i svi oblici seksualnog zlostavljanja djece, obuhvatajući time i djela učinjena u inostranstvu, razorno djeluju na zdravlje i psihosocijalni razvoj djece”, navodi se u Konvenciji.

Svaka država je obavezna da dostavlja izvještaje o primjeni Konvencije, a tijelo koje je formirano za njeno praćenje da ih razmatra.

U fokusu Konvencije su sva djeca mlađa od 18 godina, koja po Konvenciji imaju pravo da se tokom osnovnog i srednjeg obrazovanja upoznaju sa rizicima od seksualnog iskorišćavanja i seksualnog zlostavljanja kao i sa načinima zaštite, navodi se u tekstu.

“Ako jasno definišete programe i potrebe za tim, jasno prepoznate da se djeca na kvalitetan način edukuju, da dobiju kvalitetne informacije od roditelja, od nastavnika, zdravstvenih radnika, od cjelokupne zajednice, onda će biti manje u poziciji da neprepoznaju na kvalitetan način kad se dogode zloupotrebe. A takođe trebaju biti preduzeti i različiti programi kako bi oni koji svakodnevno dolaze u dodir sa djecom mogli da prepoznaju da nešto nije uredu bilo da se to nešto događa u porodici, da se to nešto događa među vršnjacima ili u različitim situacijama”, izjavila je zamjenica Mijušković naglasivši važnost realizacije ovih programa ali i da se mora raditi na jačanju psihosocijalnih službi.

Ona je istakla i problem, kakvu i koliku vrstu podrške djeca mogu da dobiju u samom obrazovnom sistemu, jer neke škole što zbog prebukiranosti, što zbog nedovoljnog broja đaka, imaju odnosno nemaju psihologa ili pedagoga. Kao problem je istakla i da Crna Gora nema dovoljan broj stručnjaka, gdje u pojedinim gradovima nema psihologa i činjenicu da smo ponovo dobili psihijatra za djecu, koji je trenutno jedini u Crnoj Gori.

Duška Šljivančanin, samostalna savjetnica, istakla je važnost ove teme i da Konvencija predviđa stalni rad na ovoj temi.

“Promocija i podizanje svijesti o ovoj jako važnoj i podmuklom temi mora da bude kontinuirana, a svi mi kao sistem i kao društvo moramo da damo svoj doprinos u tome”, kazala je Duška Šljivančanin.

Navela je važnost obrazovnog sistema, jer djeca najveći dio svog djetinjstva provedu u školi i upravo u tim obrazovnim ustanovama treba da imaju najveću podršku i da je uloga nastavnika jako važna u odrastanju djece, jer često sa njima provode više vremena nego roditelji.

O temi su tokom okruglog stola diskutovali psiholozi, sociolozi, sudije i drugi predstavnici koji su došli do zaključka da se svakako treba raditi na konstantnoj edukaciji, kako djece tako i nastavnika, psihologa, pedagoga ali i roditelja.