Petar Čvorović: Ne treba plakati, nekad pobjediš nekad izgubiš
Petar Čvorović, naš mlađani sugrađanin, rođen je 14. 09. 2011. godine u Nikšiću. Učenik je trećeg razreda OŠ ”Olga Golović. U Džudo klubu ”Akademik” trenira od svoje četvrte godine. Petar za naš portal priča o džudoou, o usklađivanju obaveza kao i o tome da je sebi već postavio visoke ciljeve u životu.
Kad i kako si počeo da treniraš džudo?
Džudo treniram od četvrte godine. Tata me je odveo da gledam džudo trening i tada se javila moja ljubav prema tom sportu.
Od koga imaš najveću podršku?
Najveću podršku imam od roditelja, a posebno od majke.
Imaš li neki hobi?
Ja mnogo volim da crtam.
Kako usklađuješ sve obaveze?
Trudim se da uskladim školu i trening. Uveče kad završim trening učim, pa na spavanje, ujutru se probudio rano da malo ponovim gradivo i onda u školu.
Možeš li da izdvojiš nekoga od trenera?
Izdvojio bih trenere Marinka Đurđevca i Predraga Stanjevica.
Koji su tvoji uspjesi i imaš li neku nagradu koja ti je posebno draga?
Moji najveći uspjesi su osvojenih 12 medalja u takmičarskoj godini. Zlatna medalja za osvojeno prvo mjesto na takmičenju “Kup Podgorice” u Podgorici mi je najdraža nagrada.
Možeš li da se sjetiš neke zanimljivosti sa takmičenja?
Sa poslednjeg takmičenja u Mostaru sudija je dosudio meni pobjedu i kraj borbe, drugi takmičar to nije shvatio i kad sam mu se poklonio u znak pozdrava on je krenuo da me napada jer je mislio da borba još traje… To je bilo baš smiješno i zanimljivo, na kraju smo se svi smijali.
Imaš li uzora?
Moj uzor je Nemanja Majdov, najboli je, sviđaju mi se njegova dostignuća.
Koje su tvoje želje za budućnost?
Moje želje su da nastavim da treniram džudo i da jednog dana budem Svjetski prvak u džudou.
Imaš li neku poruku vršnjacima?
Poruka mojim vršnjacima je da treniraju i da ne plaču, nekad pobjediš, a nekad izgubiš.
Šta za tebe znači Nikšić?
Nikšić je moj grad koji puno volim i gdje mi je zadovoljstvo da živim.
loading…