Dragan B Perović: Izgubili smo sebe – možda se i pronađemo ko zna

Tribina Kultopis posvećena Draganu B Peroviću, književnom istoričaru, publicisti i dobitniku Trinaestojulske nagrade upriličen je u Zahumlju na zadovoljstvo svih prisutnih.

Moderator večeri, profesor doktor Jasmina Nikčević zahvalila se na izdvojenom vremenu prisutnih i ukratko koliko je to bilo moguće ispričala o dostignućima i djelima ovog svestranog čovjeka, njegovim mnogobrojnim bitkama a i nagradama za postignuto.

Nakon toga nam se obratio Dragan B. Perović koji je Trinaestojulsku nagradu dobio za autorski TV serijal „Crnogorci sentom po svijetu“, ciklus TV emisija „Istjerivač mitova“ i knjigu „Stefan Perović Cuca – orepak bića“.

Perović ističe da: „Osjećanje izuzetne časti raste kada imate u vidu da je ime priznanja vezano za jedan od najsvjetlijih datuma crnogorske povjesnice, za ustanak crnogorskoga naroda, jedinstven u tadašnjoj Evropi ugroženoj fašističkom najezdom“.

„Trinaestojulska nagrada je i kruna višedecenijskog rada, napora i odricanja da se na neki način doprinese kulturnom miljeu u Crnoj Gori i nada da se Crna Gora, izborom nagrađenih, vraća sebi. I naravno, podstrek da se nastavi kao i do sada u traganju i prezentovanju istinskih vrijednosti koje bi služile na ponos i mnogobrojnijim narodima od našeg“, kazao je Perović.

Emisijama „Crnogorci sentom po svijetu“ i „Istjerivač mitova“ Perović je, kako kaže, tragao za divnim primjerima iz naše prošlosti, koji su bili pokriveni zaboravom ili nekim tuđim i uvoznim mitovima.

„Nastojao sam da vratim u sjecanje neka važna imena, pojave i događaje iz crnogorske istorije, koji su primjer našeg slobodarstva, naše nepokornosti, našega čojstva i naše kreativnosti. Na drugoj strani, pokušao sam ukazati na zloupotrebe mita i procese stvaranja nove mitologije, koja je prerasla u mitomaniju, uz očite falsifikate. To je, nažalost, rađeno sa pretežnim ciljem negiranja osnovnih identitetskih obilježja crnogorskog naroda. Posebno se nastojalo da se ovim emisijama kod mlađih naraštaja, drugačijim pristupom i savremenim sredstvima komunikacije, podstakne interes, radoznalost i svijest o važnosti kritičkog promišljanja“, kazao je Perović.

U radu na ova dva serijala najviše ga je, kako je istakao, ogorčila zaparloženost školstva i robovanje nametnutim stereotipima o našem kulturnom nasljeđu.

„Uz školstvo, to je neznavenost i rigidnost sudskog sistema i institucija koje bi trebalo da se bave zaštitom kulturnoistorijskog, materijalnog, duhovnog i sakralnog nasljeđa. Deklarativne izjave ne znače ništa, ako ih ne prate rješenja utemeljena na zakonu. Sve se pretvorilo u kalkulantske dilove koji u svakom segmentu dođu na naplatu na štetu Crne Gore“, rekao je Perović.

Govoreći o knjizi „Stefan Perović Cuca – orepak bića“, Perović je objasnio da je Stefan Andrijin Perović Cuca interesantan kao pjesnik čije djelo treba da nađe dostojno mjesto u istoriji crnogorske književnosti. U radu na ovom djelu, prema riječima Perovića, želio je da analitički i kritički obradi kulturnoistorijski period i okolnosti u kojima je Cuca stvarao i prerano izgubio život, kao žrtva političkog atentata.

Perović kaže i to da su se diskusije, analize i istraživanja stalno odlagale za neka nova vremena, što on nikako nije mogao i to navodi kao mogući razlog što je Leksikografski zavod ukinut i on ostao bez posla.

”Odavno je za naše društvo bila karakteristična sintagma „nije sad vrijeme“. Diskusije, analize, istraživanja, stalno su se odlagali za neki povoljniji trenutak ili vrijeme, koje nikako nije dolazilo. To je onda izazivalo nedoumice i nesporazume. Kasnije je sve posebno naglašeno neznavenim, ali smišljenim uplivom politike u sve procese” kaće Perović.

”Uvijek je vrijeme, uvijek morate da talasate, ne smijete da prećutite falsifikate. Imali smo situaciju da osamdeset odsto naših intelektualaca nije razlikovalo vladiku Danila i knjaza Danila, to je nevjerovatno…. ali iz udžbenika ste jedino mogli da saznate da je kralj Nikola pobjegao iz Crne Gore i da je Njegoš pisao Gorski vijenac“

”Uvijek sam bio za to da se ne ćuti, možda je i to jedan od razloga što je Leksikografski zavod ukinut, a ja ostao bez posla. Ispalo je da istina ne oslobađa nego vas uništava”.

”Zaboravili smo na izuzetne periode starog doba, antike, raznih carstava, slovenske crkve, slavnih gradova, umjetničkih dostignuća i pregnuća pojedinaca. Gledajući na druge, pomažući oslobodilačke procese braće u okruženju izgubili smo sebe. Sva naša istorija i postignuća postali su predmet prisvajanja, asimilovanja. Mi smo proglašavani za nepostojeći narod koji je jedino dobar da gine za druge. Možda se i pronađemo, ko zna” .

Ili kako je to rekao Pavle Mijović u svojoj knjizi Ozloglašeno nasljeđe: „Mali, najmanji u Evropi, ne možemo sve što i drugi u njoj… Ali, iako mali, možemo i sebi i drugima pokazati ono u čemu smo veliki… Da bismo to mogli, potrebno je da smo svjesni – samih sebe. Ne bismo li već jednom prestali da bježimo – od samih sebe.“

Jedan segment razgovora je posvetio i Međunarodnom festivalu glumca koji će se održati u našem gradu, gdje je posebno zadovoljstvo izdvojio to što se na Festivalu nalaze tri predstave iz Crne Gore i kako kaže,”Ono što opravdava Festival glumca su izuzetno velika imena glumišta i veliki broj naših mladih glumaca. Mladima treba dati šansu jer čim im se ukaže prilika oni se iskažu”.

A povodom toga Perović dodaje, ”Crnogorci nijesu imali iznad sebe nikog sem Boga, oni su uvijek bili zagledani u nebo i visoko” i kako kaže jedan period koji smo bili primorani gledati u zemlju ostavio je velike posljedice koje moramo ispravljati.