Milica Mićović: Vjerujem u sebe i svoj rad

Milica Mićović, naša mlada perspektivna sugrađanka, karatistkinja KK Tigar Mićović, rođena je 05.10. 2003. Ide u drugi razred gimnazije “Stojan Cerović”, a karate trenira trenira 8. godina. Za naš portal Milica priča o ljubavi prema ovom sportu, treninzima, planovima…

Od kad počinje ljubav prema karateu?

Od malih nogu. Još kao mala išla sam na treninge koje je održavao moj otac, koji je inače instruktor borilačkih vještina. Ali definitivno ljubav prema ovom sportu je počela kada sam prvi put stala na tatami, tada sam osjetila pravu draž karatea.

Od koga imaš najveću podršku?

Najveću podršku imam od svojih roditelja. Oni su uvijek uz mene, i nijedan moj uspjeh ne bih mogla da postignem da nije bilo njih.

Kako usklađuješ obaveze u školi sa treninzima i takmičenjima?

Obaveze u školi i obaveze što se tiče karatea usklađujem isključivo dobrom organizacijom. Obaveza naravno ima, ali ključ svega je dobra organizacija.

Da li imaš uzora?

Postoji dosta sportista i ljudi kojima se divim i čiji rad i trud izuzetno cijenim, ali ja bih ipak kao svog uzora izdvojila moga oca. On je inače trener u klubu u kojem ja treniram, i naravno osoba koja me u svim životnim situacijama bodri, daje snagu, savjete, pruža znanje.

 

Tvoj najteži protivnik?

Svako moje takmičenje je novo iskustvo, a naročito takmičenja poput svjetskog i evropskog na kojima se susrećem sa sjajnim sportistima. Trudim se da vjerujem u sebe i svoj rad, da se u tim trenucima ne obazirem na to ko je bolji, a ko lošiji. Smatram da sam nekada sama sebi najteži protivnik.

Tvoji nastupi za reprezentaciju Crne Gore?

Što se tiče reprezentacije, ja sam prošle godine nastupala kao reprezentativac Crne Gore na Svjetskom prvenstvu u Moldaviji i osvojila srebrnu medalju.To je naravno san svakoga sportiste da predstavlja svoju zemlju na tako prestižnim takmičenjima.

Tvoji najveći uspjesi?

Samim tim što treniram 8 godina,u svoje znanje iz karatea uložila sam dosta truda i rada. Nagrada ima baš dosta, ali meni jedne od najznačajnih jesu srebrna medalja sa Svjetskog prvenstva prošle godine u Moldaviji, i takođe srebrna medalja sa Evropskog prvenstva ove godine koje se održalo u Baru. Pored ove dvije meni značajne medalje, ja ne bih izostavila ni zlatnu medalju iz Pariza.

Zašto bi nekom predložila da trenira karate?

Ja karate treniram naravno iz ljubavi. Moram naglasiti da sam kroz trenažni proces razvila brzinu, snagu, izdržljivost, preciznost… Ali nešto što je meni karate pružio jeste samopouzdanje. Smatram da svaki dobar sportista mora da zna sta radi i da vjeruje u sebe. U današnje vrijeme sa nasiljem se susrećemo svakodnevno, i najviše iz tog razloga pozivam sve sugrađane a naročito sugrađanke da se oprobaju u ovom sportu i steknu znanje koje pruža ova drevna borilačka vještina.

Imaš li hobije?

Moje slobodno vrijeme volim da trošim na usavršavanju svoga znanja iz karatea. To je nešto sto me zadovoljava i daja veću motivaciju za rad. Tako da ako to može da se uvrsti u hobi, onda bi to bilo to.

Tvoji planovi?

Što se tiče mojih planova, prioritet mi je da završim školu, i nakon gimnazije upišem faklutet i izgradim se kao ličnost i na tom polju. Naravno uporedo sa tim velika želja mi je da završim trenersku školu, pa da i ja jednoga dana otvorim svoj klub.

Poruka mladima.

Svim mladim ljudima bi preporučila da vode zdrav stil života, da treniraju, da se bave sportom jer sport može da vam pruži isključivo lijepe stvari.

Šta tebe znači Nikšić?

Nikšić mi mnogo znači.To je grad koji mnogo volim, grad u kome sam odrasla i provela dosta lijepih trenutaka. Nikšić, grad kome se uvijek vraćam gdje god da odem, grad koji odiše dobrom energijom i grad dobrih ljudi.