Predstavljena je knjiga „Crkva, pravo, identitet“ prof. dr Bogoljuba Šijakovića

U organizaciji Eparhije budimljansko-nikšićke i Instituta za srpsku kulturu u utorak, 9. jula 2019, u Crkveno-narodnom domu u Nikšiću, predstavljena je knjiga „Crkva, pravo, identitet“ prof. dr Bogoljuba Šijakovića.

Prof. dr Bogoljub Šijaković poručio u Nikšiću: Problem pred kojim se nalazimo je dramatičan i zavređuje da svako od nas učini sve što može da se tome suprostavi

U svom obraćanju profesor Šijaković je naznačio da moderna demokratska država strogo razlikuje šta je sveto ili sakralno, a šta sekularno ili profano. Sekalurana država, po njegovim riječima, svoje ingerencije zadržava na prostoru sekularnog ili profanog, a prostor svetog ili sakralnog prepušta Crkvi.

„Na Crkvi je da reguliše prostor svetog, a ne na državi. Država mora da jemči slobodu da Crkva to čini, pa, čak, i svakome da to čini individualno, a ne da ona te stvari reguliše, da se ona time bavi, baš zato što je sekularna demokratska država. Ali, ovdje se ne radi ni o sekularnoj, ni o demokratskoj državi. Ovdje se praktikuje sekularizam kao ideologija, a fundamentalno načelo je neutralnost države“, konstatovao je Šijaković.

On je mišljenja da je vrijeme u kome živimo doba postistine, doba postfaktičnosti, doba kad je istina relativizovana, činjenice, dokazi, ne vrede ništa, a globalni primjer toga je Crna Gora.

„Govori se o obnovi državnosti, obnovi Crkve itd. Međutim, ovdje se ništa ne obnavlja, obnavlja se samo imovina ljudi na vlasti. Ne postoji nikakva obnova, jer je to obnova nečega što nikad nije postojalo. Kako da obnovite državnost kad je pravite na potpuno drugim principima i temeljima, koji su suprotni tradiciji? Kako da obnovite Crkvu koju formulišete tako kako nikad postojala nije, da obnove autokefalnu crnogorsku pravoslavnu crkvu, koja nikad nije postojala“, kazao je Šijaković i dodao da ne postoji nijedan dokaz da je takva Crkva bilo kad i u bilo kom smislu postojala.

„U velikom katalogu Vaseljenske patrijaršije ne stoji, ne spominje se tzv CPC. Nema je, ne postoji nijedan dokaz, čak, ni elementarni da je neko nekad tražio autokefalnost, a da bi neka Crkva bila autokefalna neko mora to da traži. Dakle, ne postoji nikakav trag, ni dokument, ništa pa, kako sad može biti obnova? Sve su to potpuno nove i jedinstvene stvari. Takav je i zakon koji je isprovocirao objavljivanje ove knjige – zakon protiv Srpske Pravoslavne Crkve“, naveo je Šijaković.

Najava tog zakona, po njegovim riječima, predstavlja uključivanje vlasti u Crnoj Gori u proslavu 800 godina autokefalnosti SPC. Našli su na sebi svojstven način, prilog da učestvuju u proslavi tog velikog jubileja.

„Stav da je država bila vlasnik imovine, elementarno, nije tačno. Ideja da se sva imovina „an ženeral“ zakonom otme, to je nezapamćeno, to ne postoji. Postoji procesno pravo, upravno pravo, tužbe, načini na koje neko može da dokazuje vlasništvo, pa ako dokaže vlasništvo sud mu to presudi. Ne, nego se sad od Crkve traži da Crkva dokazuje za svaku stvar svoje vlasništvo. Kako će te vi dokazivati, potezati dokaze za Đurđeve Stupove, za Moraču, premda to, takođe, može da se dokaže. Znamo ko je to pravio, kako je pravio, imate ktitore oslikane u manastirima. Taj ktitor drži hram čiji je ktitor, ima ktitorska povelja i to je dokaz vlasništva. Nekim čudom, vlast je, izgleda, u kontaktu s ktitorima; čekamo dokaze kako su to ktitori njima javili da na njih prenose svoja ktitorska prava nad hramovima. To su fantazmagorije, to je život svakog dana u Crnoj Gori“, poručio je dr Šijaković.

On je ukazao da je najavljeni zakon protiv SPC, kako ga Šijaković imenuje, vrlo opaka stvar. NJime se, između ostalog, priprema teren da se otimaju crkve i manastiri, ne samo u Crnoj Gori, nego i na Kosovu i Metohiji, pošto su vladajuće strukture u Crnoj Gori, smatra on, u najboljim mogućim odnosima sa vladajućim strukturama na samoproglašenom tzv. Kosovu.

„Toliko je čvrst zagrljaj među njima i tolika bliskost da je predsjednik Vlade Crne Gore nedavno rekao: Mi smo priznali Kosovo uprkos tome što je 80% stanovništva bilo protiv. Ako neko radi nešto protiv ogromne većine svog stanovništva, onda jedini motiv koji pada čovjeku na pamet je ogromna ljubav koja nadire među njima. Te strukture su izuzetno povezane, a postoji i metastruktura koja rukovodi radom tih struktura“, ocijenio je Šijaković, navodeći u prilog ovoj tvrdnji slučaj da su prištinske vlasti, uz pomoć njemačke ambasade u Prištini, krenule da u Novom Brdu rekonstruišu ostatke pravoslavne crkve Svetog Nikole, prikazujući to kao rimokatoličku crkvu.

Šijaković je kazao da se i sa velikom upornošću pokušava uvesti tzv. Kosovo u UNESKO da bi se, preko toga, oni pojavili kao entitet, koji pretenduje da štiti kulturnu imovinu. Sada se iste formulacije čuju i u Crnoj Gori.

„One se nalaze i u ovom zakonu protiv Crkve, da je motiv zaštita kulturnih dobara. Naravno, svaka država treba to da čini. Crna Gora, već, ima zakon o zaštiti kulturnih dobara i to se čini tim zakonom. Vrlo je interesantno da se pojavljuje entitet koji kaže: Mi hoćemo da štitimo vrlo dragocjenu biblioteku, rukopise, srednjovjekovne inkunabule u manastiru Morači i to onaj knjižni fond koji smo `45. zapalili i uništili. Onaj ko je devastirao sakralne objekte sad se kandiduje da ih štiti, nakon što ih je Crkva obnovila, sredila, vratila u život, jer ti sakralni objekti nijesu samo kulturno-istorijski spomenici, kako to vole da kažu, nego je to život za Crkvu i vjerujuće ljude. To je sam život, dio njihove vjerske slobode i prava na vjeru i slobodu“, naglasio je Šijaković.

Ocijenio je da je problem, pred kojim se nalazimo, dramatičan i važan, te da zavređuje da svako od nas učini sve što može i što ne može da se tome suprostavi.

„I ova publikacija, trud mojih kolega i, posebno, Instituta za srpsku kulturu usmjeren je u tom pravcu, da se svi potrudimo i učinimo sve što možemo i ponešto što ne možemo da se suprostavimo ovim opakim namjerama protiv Crkve, protiv našeg identiteta, protiv naše slobode. To naše suprostavljanje je potvrda da smo civilizovani, da se zalažemo za slobodu i demokratiju“.

Knjiga „Crkva, pravo, identitet“ (izdavač Institut za srpsku kulturu) obuhvata tekstove prof. dr Bogoljuba Šijakovića, koji se odnose na naznačene teme, a izašli su u periodu od 1992. do 2019. Na promociji su govorili: doc. dr Budimir Aleksić i prof. dr Mikonja Knežević. Moderator večeri bio je Marko Kovačević.