Polazak u prvi razred stresan za djecu i roditelje
Polazak djeteta u prvi razred osnovne škole predstavlja jedan od najstresnijih perioda kako samog djeteta, tako i njegove porodice, roditelja. Osim uzbuđenja i očekivanih reakcija pred odrastanjem, novinom i promjenom, većina djece neće doživjeti veliki stres ako odrasli ne vrše pritisak na njih.
,,Ukoliko roditelji doživljavaju pritisak zbog djetetovog polaska u školu, važno je da znaju da to nema veze s djetetom pa da mu svojim prevelikim očekivanjima mogu samo naškoditi. Odrasli su odgovorni za sebe i to kako riješiti pritisak koji osjećaju, ali je važno da to ne bude na način prenosa pritiska i uznemirenosti na dijete”, kazala nam je Nataša Šljivić, psihološkinja.
Spremnost za školu nije izdvojena vještina, već kombinacija cjelokupne razvojne zrelosti, karakteristika i vještina djeteta koje olakšavaju prilagođavanje na nove okolnosti i specifičan način učenja, koji je do tog trenutka bio spontana karakteristika, koja se odvijala na način da se „usputno“ savladavaju nova znanja i vještine.
,,Da bi dijete sa lakoćom prihvatilo ovu novu situaciju jako je bitno da se nad njim ne vrši određena doza pritska od strane roditelja. Važno je da dijete tokom odrastanja ima podršku u svim aspektima razvoja i važne informacije od odraslih u skladu sa uzrastom, da raste u uslovima koji su podsticajni za razvoj socijalnih vještina i emocionalne zrelosti, kao i da razvija odnose u kojima će se osjećati sigurno.
Roditeljima se obično preporučuje da govore djetetu o školi kao o mjestu učenja i života s djecom i učiteljima, da ne grade sliku idealnog učitelja, već realne osobe koja pomaže djeci i kojoj je stalo. Takođe, ne treba dijete plašiti školom, već mu pomoći u razvijanju pozitivnih stavova prema školi i učiteljima”, dodaje Šljivić.
Sa djetetom treba ići u nabavku pribora za školu, nastojati stvoriti ugodnu atmosferu. Prije samog početka prvog razreda zajedno bi trebalo osmisliti radni prostor. Svako od roditelja bi trebao pokazati ponos, reći djetetu da ima povjerenja u njegove sposobnosti i da je uz njega ako mu treba pomoć. Razgovarati na koje načine može zatražiti pomoć, ko mu još može pomoći kada nešto ne razumije ili ima problema.
,,Ne treba učiti s djetetom, ali bi bilo poželjno biti dostupan ako treba pomoć. Neka od prvog dana škola bude njegovo mjesto i njegov život. Na vrijeme bi trebalo obavljati razgovor s djetetom o svim svakodnevnim promjenama koje slijede i kako će se na njih prilagoditi: promjene ritma i navika, odlazak do škole, samostalnost… Biti djetetu podrška ne samo u prvim danima, već i kasnije. Osim što ste mu izvor sigurnosti, možda će ga trebati zaštititi od nekih situacija u odnosima s djecom i odraslima. Neka zna i bude sigurno da je roditelj ona osoba kojoj će se obratiti za pomoć ako stvari krenu naopako”, zaključuje psihološkinja Šljivić.
Procjena djece za polazak u školu traje od aprila do juna tekuće godine.
