Sonja Milatović: Stihovima ispisujem život
Na pjesmu čovjek ili zadrhti ili ne zadrhti, ili se u njemu probudi bura emocija ili se ne probudi ništa.”, kaže mlada pjesnikinja Sonja Milatović.
Znajući da su njeni stihovi odavno našli put do srca čitalaca, da nerijetko probude taj drhtaj, uvuku nas u krugove u kojima se ljubav koja ne prolazi prepliće sa nostalgijom koja je sve glasnija, odlučili smo da ove subote s vama podijelimo pjesmu “Bez ljubavi tvoje” napisanu perom mnogo puta nagrađene Nikšićanke.
BEZ LJUBAVI TVOJE
Te noći januarsko nebo svjedočilo je
sudaru naših svjetova.
Te noći osjećala sam
da je to bio prasak za vječnost.
I ne, nijesam ni pomišljala
da ćeš mi nedugo potom otići
i ostaviti me da kisnem sama
među svijetom koji nikad nijesam prihvatila
zbog svega što jeste.
I lagali su opet da vrijeme liječi,
jer, evo, ni trista šezdeset pet dana
nije bilo dovoljno
da odnese miris tvoje kože s mojih dlanova.
Sad.. bez ljubavi tvoje stojim
na ulici mokroj od pljuska.
Opet je januar i opet kisnem,
samo što sam zaboravila
da možeš kisnuti i biti srećan,
samo što se ne sjećam
kakav je grad pun ljudi
kad nije pust,
niti pamtim stihove koji ne tjeraju pogled
da mi zapleše tragom nedostajanja.
Sad.. sama bez ljubavi tvoje
mrznem na temperaturi iznad nule.
Sad gledam kako mi pred očima
iščezava sve u šta sam se mogla zakleti
kao u jedinu neprolaznost u svijetu
u kojem sve ima rok trajanja.
Sad osjećam kako sve odlazi u nepovrat
osim moje ljubavi..
I vidim kako se sve ruši
osim temelja snova koje sam gradila za nas.
Sad spoznajem kako možeš biti beskućnik
i sa krovom nad glavom,
jer dom je moj uvijek bio tamo gdje si ti..
A sad.. sad ne znam da li bi me tamo išta moje sačekalo.
Bez ljubavi tvoje sam
samo uvela ruža usred aprila,
samo decembar bez pahulja..
Bez ljubavi tvoje
prazne hartije trpe pustoš moje duše,
pera puna mastila prestaju da pišu,
Bez tvoje ljubavi nema ljubavi.
Bez ljubavi tvoje
samo sam tužni d-mol.
A mogli smo..
Mogli promijeniti svijet
samo da smo nastavili da se držimo za ruke.
I mogli.. mogli smo dobiti onaj rat
za nečije buduće ljubavi.
Mogli smo sve,
samo da si znao svoje želje izgovoriti na glas..
samo da si ostao tu kraj mene..
da prkosimo svemu i svima
dok nas ima
zarad ljubavi koja je spojila dva svijeta.
Sad je moja tuga istina da ne pamtim život prije tebe
i da ne želim da otplešem budućnost bez tebe.
Sad znam da je sve ovo meni od valcera
koji sam otplesala s tobom
koji u životu valcer zaigrao nisi.
Bez ljubavi tvoje
samo sam usamljeni plesač pod svetionikom života,
samo sam pjesma kojoj nedostaje najvažniji stih,
samo sam knjiga,
čije korice su grubo potrgali,
čupajući joj dušu.
Bez ljubavi tvoje
prestala sam biti djevojčica,
a ti znaš da jednom kad izgubiš dječiju radost,
izgubio si sve.
Do tvoje ljubavi nema ljubavi,
jer ljubav se uvijek pisala osmijehom tvojim,
moj izgubljeni svijete!
Bez tvoje ljubavi sve je ništa,
a s tvojom ljubavlju ništa je bilo sve.
Bez tvoje ljubavi, ja..
Ja ne znam za ljubav.
I neću znati.
Nikad.
