Đorđije Vujičić : Vidite đe leži poimanje sreće, u predjelu srca ili u punom buđelaru

Đorđije Vujičić, slikar, naš sugrađanin, rođen je 01.11.1981. godine u Nikšiću. Završio je Srednju likovnu školu “Petar Lubarda” na Cetinju, a Akademiju likovnih umjetnosti u Trebinju, smjer slikarstvo kod prof. Marka Musovića. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2007. godine. Prvu samostalnu izložbu imao je 2017. Nikšiću u Dvorcu Kralja Nikole.
Učestvovao je na likovnim kolonijama u Sremskoj Kamenici, Srebreniku, Brčkom, Trebinju.
Za portal Mladi Nikšića priča o ljubavi prema slikarstvu, o svom talentu, školovanju, izložbi…

Odkuda ljubav prema slikarstvu?
“Teško je precizirati ali negdje od najranijih godina. Mislim da sam prve radove, prva “mazanja” uradio sa 2-3 godine. Još ih negdje imam sačuvane. Tada sam slikao sa obje ruke, dok je kasnije lijeva preovladala. Da ne bi bilo zabune, što imam tako rane radove, moram napomenuti da je i moj otac slikar, pa kad je on nešto radio, ja sam dosađivao i dosađivao dok mi nije postavio boje i karton, pa sam bez četkica, prstima uradio prve slike”.

Od koga ste nasledili talenat?
“Kao što sam već pomenuo, to je prvenstveno od oca, ali je talenat za umjetnost odavno prisutan u našoj porodici. Sem njega i njegovih roditelja talenat se ispoljio i kod moje braće, ali nijesu ozbiljnije radili na njemu”.
Ko je najviše uticao da se opredijelite za slikarstvo?
“Najviše je uticala moja ljubav prema slikarstvu, a još kad imate podršku cijele porodice koja je dobrim dijelom znala koliko radosti donosi bavljenje nekim vidom likovne umjetnosti, to nije bio problem”.
Da li ste tokom najranijeg školovanja bili na nekim takmičenjima?
“Takmičenja i učešća na raznim konkursima je bilo, ali bih izdvojio slikanje na nekadašnjim panoima ispred robne kuće gdje smo jedne godine, u grupama od po 2 ili 3 učenika osvojili treće, a naredne drugo mjesto (koliko se sjećam). Što se tiče samostalnog uspjeha izdvojio bih specijalnu nagradu Društva ekologa Nikšića”.

Da li imate svoj atelje?
“Atelje je posebna priča. I imam ga i nemam. U vrijeme kada su dani jako topli imam prostor u kojem mogu da slikam u totalnoj slobodi. Da radim sve vrste formata, da prskam bojom i da ne vodim računa jesam li šta zamazao. Kako dani i godina bivaju hladniji tako slikam u dnevnoj sobi sa većom obazrivošću”.
Vaša inspiracija?
“Sve može biti inspiracija. Baš sve. Lijep dan, razgovor sa nekim… Posle fino prospavane noći, u jutarnjim časovima najviše se ideja rodi (bar u mom slučaju). Zatim apokaliptični ili neki drugi film, dobra knjiga, muzika…”
Koji pravac u slikarstvu najviše volite?
“Volim dosta pravaca ali mi je najbliži nadrealni hiperrealizam i ekspresivni pristup apstrakciji.Volim sva stepenovanja od “jakog” realizma do njegove djelimične ili totalne dematerijalizacije”.
Vaš omiljeni slikar?
“Omiljeno pitanje. Ilja Rjepin. Ruski slikar čiju biografiju ne morate da znate. Ono što je Dostojevski u književnosti to je za mene on u slikarstvu. Umjetnik čiji me radovi nadahnjuju psihološkom dubinom, a slike koje bih izdvojio su Ivan Grozni i njegov sin, Burlaci na Volgi i Odgovor Zaporoških kozaka turskom sultanu”.
Najbolji crnogorski slikar?
“Lubarda, Đurić, Milunović. Ne mogu ih razdvajati”.

Da li su Crnogorci talentovani ?
“Jako. Mislim da nema manje države a više umjetnika”.
Koliko traje Vaš rad na jednoj slici?
“Rad na slici traje dok ne prestane kreativni cunami. Kad se sve utiša onda samo treba naći pogodno mjesto za potpis”.
Da li ste imali izložbe? Kad? Da li su bile samostalne?
“Prirodno sam rasijana ali odgovorna osoba, koliko je već to moguće povezati, pa sve što postane prošlost gotovo da nestane sa mog radara. Malo se šalim. Do sada sam imao preko 20 kolektivnih izložbi u zemlji i regionu.
U Kotoru je 19. februara otvorena moja druga samostalna izložba, Izloženo je dvadeset slika. Zadovoljan sam interesovanjem. Izložba traje do 29. februara.
Prva je bila u mom rodnom Nikšiću prije dvije godine”.
Kako publika prihvata Vaš rad?
“Publika, čini mi se, dosta dobro reaguje ali najviše vjerujem onima koje ne poznajem”.
Da li se može živjeti od slikarstva?
“Kako se piše smijeh? HA,HA,HA… Na žalost ne. I u bogatijim društvima se kuburi sa tim”.
Da li je slikarstvo Vaša primarna profesija?
“Nije ali se nadam da će nekad biti”.
Poruka svima koji žele da se bave ovom umjetnošću.
“Razmislite dobro i to ne samo jednom. Budite spremni na teškoće ili nađite nešto drugo. Vidite đe leži poimanje sreće, u predjelu srca ili u punom buđelaru. Budite osobe a ne mračne sobe”.
Da li imate hobija?
“Imam ih više ali su skupi. Volio bih da snimim neki kraći film pošto se bavim video montažom”.
Koji su Vaši planovi za budućnost?
“Da što prije vratim stanbeni kredit. Šalim se. Da nastavim da radim ono što volim”.
Omiljeno mjesto u Nikšiću?
“Sem mog rodnog Vira restoran Jugoslavija”.