Pametno baštovanstvo u Mušovini

Nijesu u svijetu samo „pametne kuće“ popularne. I „pametno baštovanstvo“ uzima zalet. Pionir tzv. „pametnog baštovanstva“ u Crnoj Gori je Eparhija budimljansko-nikšićka koja je prošle godine počela sa ostvaruje pilot-projekat ekološke inovativne plasteničke akvaponijske proizvodnje organske hrane, pišu Vijesti. Projekat, koji je finansirala Evropska unija, završen je u aprilu ove godine, a kako se pokazao veoma uspješnim akvaponijska proizvodnja je nastavljena.

U prigradskom naselju Mušovina, pored rijeke Mrkšonice, instaliran je plastenik od 400 m2, a godišnji kapacitet proizvodnje je dvije tone ribe i oko 40.000 sadnica zelene salate. Ali, nije samo zelena salata u opticaju. U plasteniku ima svega: paprika, paradajza, krastavaca, rukole, šargarepe, tikvica, peršuna, a ljetos je bilo i jagoda i dinja. I ko zna čega sve još.

“Do sada smo nešto distribuirali restoranima koji rade pri crkvenim centrima, a najviše narodu koji je dolazio ovdje da kupuje. Komšiluk je vidio kako se proizvodi, da nije sumljivo, pa su dolazili da kupuju, jer je regulatorni haos što se tiče organske proizvodnje. A jedini način da kupite nešto zdravo je da vidite kako to neko proizvodi. Sada ćemo na ‘otvoreno more’. Ispitujemo razne kulture da vidimo šta je najbolje i šta se najviše traži”, kaže đakon Konstantin Dojić, šef Kancelarije za međunarodnu saradnju Eparhije budimljansko nikšićke.

Akvaponijska proizvodnja je u svijetu sve zastupljenija jer daje deset puta veće prinose uz deset puta manji utrošak vode, lakši rad i bez upotrebe hemijskih sredstava. A Dojić se u tu priču nije upustio tek tako.

“Prije nego što sam došao u Crnu Goru živio sam u Kanadi i tamo je akvaponijska proizvodnja prilično popularna i raširena od početka 2000. U početku po baštama, sada već po univerzitetima, pa se akvaponijska salata može naći u širokoj prodaji. Od ideje, do pisanja projekta, apliciranja i njegove realizacije, prošlo je četiri godine. Ali, trud se isplatio jer mnogi su zainteresovani kako da se na neplodnom zemljištu, bez velikih količina vode iz ribnjaka, dobija zdravo organsko povrće”.

Kako ističe ovaj vid proizvodnje, koji je baziran na znanju, a ne na teškom radu, odličan je za južne i centralne krajeve Crne Gore, za iskorišćavanje neplodnog zemljišta. Nakon njih u Crnoj Gori je oformljeno još nekoliko manjih kućnih sistema akvaponijske proizvodnje.

“Komuniciramo, učimo, razmjenjujemo ‘tajne’ zanata. Akvaponija je prilagodljiva tehnologija, Mnogo učimo jer moramo prvo da upoznamo sami sebe. U cijelom ovom poslu najteže je bilo steći rutinu i upoznati ekosistem koji smo napravili, sve njegove tajne. A najljepše je kada, maltene, preko noći vidite da sve zazeleni. Prvi prinos je bio u februaru. Najveća zima, a nama zelena salata porasla za mjesec. To nam je bila velika nagrada. Sve to piše u knjigama, ali velika je stvar kada vidite da ste sve to uspjeli i u praksi”.

Neko je u knjizi utisaka zapisao da je pravo čudo da se ovako nešto može desiti i u Crnoj Gori. Još uz to, “ruku pod ruku” crkva i Evropska unije.

“Kada smo počeli slabo je ko vjerovao da će išta roditi, jer kako iz šljunka da nešto nikne. A mi smo ih veoma brzo razuvjerili”, sa osmijehom priča Dojić.

Kao što je i sam kazao, akvaponija se bazira na učenju i znanju. I taman što apsolviraše pastrmku, pređoše na šarana.

“Iako je uzgoj pastrmke ovdje raširen prešli smo na šarana jer akvaponijska proizvodnja, zbog klimatskih uslova i temperature, više pogoduje njemu nego pastrmki. Problem je bilo nabaviti ga pošto ne postoji ni jedan šaranski ribnjak u Crnoj Gori, pa smo dugo čekali na njega. Uspjeli smo da ga nabavimo u saradnji sa SRK ‘Nikšić’, a uz dozvolu Ministarstva poljoprivrede, tokom sanacionog izlova iz Slanskog jezera. Donijeli su nam veću količinu šaranske mlađi koja je bila odlična, bez ikakvog oboljenja”.

A Dojić je jasan kada je u pitanju cilj njihovo akvaponijske proizvodnje. Proširiti je, prihod od nje usmjeriti ka narodnim kuhinjama, i zaposliti što veći broj osoba sa invaliditetom.

“Mi smo sebi postavili za cilj da zapošljavajući lica sa invaliditetom poboljšamo naše socijalne usluge, i da ta lica ne budu samo ona koju primaju pomoć, nego da budu aktivni učesnici u društvu. Trenutno ih je dvoje zaposleno, ali širenjem akvaponijske proizvodnje stvoriće se mogućnost da zaposlimo veći broj ljudi”.

Posao nakon 24 godine na birou

Nakon 24 godine provedene na Birou rada Dragutin Joković je zahvaljujući akvaponiji dobio posao. I pokazao i sebi i drugima da može biti koristan član zajednice, jednako kao bilo koja druga osoba.

“Evo 13 mjeseci radim i moram reći da je baš zanimljivo. Nikada nije dosadno jer iako sam prošao obuku i dan-danas ima ponešto da se nauči. U ovoj proizvodnji nikada ne možete sve znati jer se svakog dana dešava nešto novo. O proizvodnji nekog povrća sam znao, ali na ovaj način ne. Zaista mi znači to što radim”.

A posao je dobrodošao i Tijani Mašnić koja, kako reče, radi ono što voli. Poljoprivreda joj nije strana, a sada je naučila kako to izgleda kada zemlju zamijeni šljunak.

“Ovo mi mnogo znači jer je posao koji mi u potpunosti odgovara i baš me ispunjava. Nije težak rad i prilagođen je za osobe sa invaliditetom. Dosta sam naučila, pošto smo imali dobrog učitelja, dobru praksu, a nešto sam i sama učila. Sve pomalo eksperimentišemo da vidimo šta će se dobro pokazati, mada se meni čini da sve dobro uspijeva”.

Riba đubri biljku, a biljka čisti vodu za ribu

Akvaponija, ili “vodena bašta”, je zatvoreni sistem kruženja azota, gdje riba đubri biljku, a biljka čisti vodu za ribu. U akvaponiji se ne koriste hemijska sredstva niti bilo kakva vrsta đubriva i biljke koje se uzgajaju u ovakvom sistemu troše deset odsto vode koja bi bila potrošena u konvencionalnom uzgoju biljaka u poljoprivredi, a puno manje nego u konvencionalnom uzgoju ribe u ribnjacima.
Švajcarska kompanija “Urbanfarmers AG” je prije dvije godine, zajedno sa partnerima u Holandiji, u Hagu otvorila najveću urbanu akvaponsku farmu u Evropi. Farma se nalazi na vrhu zgrade, na 40 metara visine i ima 1.200 metara kvadratnih staklenika za povrće, 370 kvadrata ribnjaka i staklenik za organizaciju raznih manifestacija. Na farmi će se, tokom cijele godine, uzgajati 45 tona povrća i 20 tona svježe ribe.