Žarko Varajić-crnogorska perjanica i rekorder za sva vremena!
Pričati o crnogorskoj i jugoslovenskoj košarci, a ne pomenuti Žarka Varajića, bilo bi nemoguće, piše Fosmedia. Ovaj majstor pod obručima obilježio je jednu epohu ovoga sporta na našim prostorima i bio jedan od prvih koji su vinuli Crnu Goru u košarkašku orbitu, tamo gdje joj je mjesto i danas.
Prostor bivše Jugoslavije iznjedrio je, kao rijetko koji na svijetu, veliki broj košarkaških majstora i nije bilo lako na tako malom podneblju biti bolji, biti veći od najvećih – Žarko je to uspio.
Rođeni Nikšićanin košarkašku karijeru započeo je u svojoj Sutjesci, a prije toga se oprobao i u fudbalu. Ipak, sa svoja 202 centimetra bio je spretniji na parketu nego na travi i nikada se nije pokajao. Brdovita Crna Gora isklesala ga je u fizički besprekornog momka, ali njegov šut i stil igre nijesu bili kruti poput crnogorskih planina, već prefinjeni i precizni kao da je vojvođanska ravnica oblikovala njegov košarkaški mentalitet.
Sve što je radio bilo je sa stilom, odmjereno i precizno, baš onako kako je i šutirao. A, šutirao je tako da je bio sigurna luka za svaku loptu koju je trebalo probaciti kroz obruč, a njegova harizma bila je veliki plus gdje god bi igrao, u klubu ili reprezentaciji.
Davne 1969. godine, kao tek punoljetan, preselio se u Bosnu i zauvijek ostao u srcima Sarajlija. Probirljiva publika u „Skenderiji“ uvijek je znala da prepozna „predodređenog“, a Žarko je to definitivno bio. Vrlo brzo je postao jedan od momaka koji su se lako prepoznavali na ulici, u prodavnici, u tramvaju, u bioskopu…
Čuvena generacija u kojoj su igrali asovi poput Ratka Radovanovića, Mirze Delibašića i Ante Đogića, Varajiću je pomogla da stalno izvlači ono najbolje iz sebe, a 1979. godine uradio je ono što niko do sada nije u istoriji finala Kupa evropskih šampiona, ili današnje Evrolige -postigao je do sada nenadmašnih 45 poena. Njegova Bosna se tada popela na krov Evrope pobjedom nad Emerson Varezeom 96:93, a pričati o njegovom doprinosu toj tituli bilo bi suvišno. Sarajevo ga je dočekalo kao heroja, Jugoslavija ga je smatrala košarkaškim umjetnikom, a Nikšić je shvatio da je iznjedrio istinskog velikana.
Sarajevski tim tih godina bio je strah i trepet širom Starog kontinenta, a jedno vrijeme i neprikosnoven na prostoru bivše Jugoslavije. Žarko je sa Sarajlijama osvojio tri titule šampiona velike zemlje – 1977/78, 1979/80 i 1982/83, a u njegovu trofejnu riznicu došla su i dva Kupa Jugoslavije i Kup Radivoja Koraća. Varajić je i dobitnik mnogih priznanja, ali, ipak, najviše pamti ono koje su mu navijači Bosne priređivali nakon svakog meča – čuveno skandiranje „Varaja!“.
Njemu i legendarnom Mirzi Delibašiću „Skenderija“ je na svakom meču pjevala: „Kinđe i Varaja, pobjeda do kraja“. Sarajlije su poštovale čuveni Partizanov tandem Dragan Kićanović – Dražen Dalipagić, ali ga nijesu smatrali boljim od svog, otuda i pjesma: „Svaka čast Kića, svaka čast Praja, ali od vas su bolji Kinđe i Varaja“.
Varajićeva čuda na parketu bila su zlata vrijedno oružje koje je koristilo i reprezentaciji Jugoslavije sa kojom je 1976. godine na Olimpijskim igrama u Montrealu osvojio srebrnu medalju, a onda godinu kasnije postao prvak Evrope u belgijskom Liježu. Dvije godine kasnije Varajić se sa „plavima“ okitio i bronzanom medaljom na EP u Torinu. Ta 1979. godina bila je magična za gorostasnog Nikšićanina – osim reprezentativnog i klupskog uspjeha Žarko je proglašen za najboljeg igrača Evrope u svim evropskim kupovima, a u Jugoslaviji je dobio i brojna priznanja za svoje uspjehe.
Kao kapiten Bosne Varajić je zauvijek ostao vezan za taj klub. Posljednjih godina, iako već dugo nastanjen u Beogradu, kao i svi istinski ljubitelji košarke žali za posrtanjem „Studenata“.
“Srce me boli za Bosnom jer ona je moj život, moja mladost, moja ljubav i nešto što s ponosom izgovaram. Danas je Bosna totalno po strani, tu osuđujem i gradske oce i ljude koji nijesu prepoznali da su to trajne vrijednosti koje moraju da se njeguju”, rekao je nedavno Varajić za medije u Bosni i Hercegovini žaleći za velikanom koji je danas pred gašenjem i koji čeka da zasija neki novi Varaja, ili neki novi Kinđa, pa da se „Skenderijom“ kao nekada opet zaori pjesma koja je postala himna jedne generacije.
foto: FOS media
