U Skloništu za žrtve trafikinga je od 2004. godine do danas, boravilo oko 200 osoba. Samo jednoj odrasloj osobi sklonište je pružilo utočište, a sve ostalo su bila djeca i to ispod 15 godina. Uglavnom je riječ o djevojčicama romske i egipćanse (RE) populacije – rana udaja i dogovoreni brakovi, kao i prosjačenje. U tom periodu bilo je 18 pravosnažnih presuda za krivično djelo trgovine ljudima, a kaznena politika prema počiniocima je relativno blaga, kako smatraju u nevladinom sektoru, prenosi Mina.

Iz Kancelarije za trgovinu žrtvama podsjetili su da je od 2004. godine do danas, 18 predmeta koji su bili u radu crnogorskog pravosuđa pravosnažno riješeni.

Taj broj predmeta odnosi se na period od 2004. do 2014. godine, a nakon toga do danas nije bilo optužnica niti presuda za krivično djelo trgovine ljudima. Sonja Perišić Bigović iz Kancelarije za borbu protiv trgovine ljudima rekla je da je žrtava trgovine ljudima, prema pravosnažnim presudama, 38.

„Nekad se pokrenu kao potencijalno slučajevi trgovine ljudima, uslijed nedostatka dokaza prekvalifikuju se u srodna krivična djela, sankcija ne izostaje, samo se ne presude kao trgovina ljudima nego srodna krivična djela, ta djela se jako teško dokazuju“, kazala je Perišić Bigović.
Takođe je poručila da je trgovina ljudima gnusno krivično djelo i vrlo težak oblik kršenja osnovnih ljudskih prava, a da je Crna Gora veoma rano prepoznala težinu tog krivičnog djela i nastojala da uspostavi dobar sistem borbe protiv trgovine ljudima.Marija Vuksanović iz CEDEM-a ocijenila je da je činjenica da je malo urađeno kad je posrijedi identifikacija.

„Jasan indikator za to su veoma jasne razlike u broju žrtava koje identifikuju nevladine organizacije (NVO) i broju žrtava koje su stekle formalno pravni status žrtve prema podacima Kancelarije“.Druga stvar se, dodala je, tiče procesuiranja i efikasnog krivičnog gonjenja počinilaca krivičnih djela.

„Imamo 18 pravosnažno okončanih predmeta, pratili smo neke od njih i ono što nas zabrinjava kao NVO jeste relativno blaga kaznena politika prema počinicima. Postoje jasni razlozi za to i tiču se kvaliteta dokaza koji su obezbijeđeni u postupku i to je posebna stvar na koju treba obratiti pažnju“, kazala je Vuksanović.

Prema njenim riječima, potrebno je da državno tužilaštvo, u saradnji sa drugim organima, prvenstveno policijom, obezbijedi kvalitetnije dokaze koji će kasnije biti korišćeni u sudskom postupku i koji neće zavisiti samo od, kako je veoma često dosad bio slučaj, svjedočenja žrtve i dostupnosti žrtve organima krivičnog gonjenja, već će se zasnivati i na mnogo čvršćim materijalnim dokazima. Aida Petrović iz Centra za ženski lobi (CŽL) saopštila je da se za trgovinu ljudima vezuju predrasude, i to ne samo u Crnoj Gori.

„Ali što se tiče Crne Gore, u tradicionalnoj patrijarhalnoj sredini, taj problem je mnogo veći. Žrtva je uvijek na studbu srama, žrtva je ta kojoj se ne vjeruje, zbog toga vjerovatno i imamo tako mali broj sankcija“, rekla je Petrović.