Noć vještica ili Halloween obilježava se 31. oktobra, noć uoči praznika Svih svetih prema zapadnohrišćanskoj tradiciji.
Predstavlja početak trodnevnog obilježavanja Allhallowtide, vrijeme u liturgijskoj godini posvećeno sjećanju na mrtve, uključujući svece, mučenike i sve vjernike. Vjeruje se da većina tradicija vezanih za Noć vještica potiče od keltske svetkovine žetve koji možda ima paganske korijene, prvenstveno u gelskoj svetkovini Samajn, i da je ova svetkovina hristijanizovana kao Noć vještica. Kelti, koji su živjeli na prostorima današnje Irske, slavili su svoju Novu godinu 1. novembra. Noć pred Novu godinu slavili su „Samhain“. Vjerovali su da se tada duhovi mrtvih vraćaju na zemlju uzrokujući probleme i uništavajući usjeve. Keltski paganski sveštenici gradili su ogromne lomače gdje su se ljudi okupljali kako bi spalili usjeve i životinje kao žrtve keltskim božanstvima. U toku proslave nosili su kostime, uglavnom od životinjskih glava i kože. Na nogama su nosili papuče od majmunove kože.
Neki akademici, međutim, podržavaju stav da je Noć vještica nastala samostalno kao isključivo hrišćanski praznik.
Najčešće aktivnosti koje obilježavaju ovaj praznik su: kostimirane zabave, pravljenje lampe od tikve, gledanje horor filmova, čitanje strašnih priča. Djeca idu od vrata do vrata, traže slatkiše i uzvikuju „trick or treat“ („smicalica ili poslastica“, u slobodnom prevodu „dajte nam slatkiše ili ćemo inače biti primorani da uradimo nešto nevaljalo“). Irski imigranti su verziju ove tradicije prenijeli u Sjevernu Ameriku u 19. vijeku. Pojedini običaji ovog praznika kao što je maskiranje podsjećaju na običaje vezane za Poklade. Maskirane povorke su išle po selu a ukućani su ih darivali suvim mesom, kolačima i obavezno jajima. Učesnici povorke su uz smijeh i šalu igrali i pjevali u dvorištima ne ulazeći u kuću, tjerajući zle duhove iz sela. U nekim krajevima se još okupljaju i oko velike vatre, koju preskaču.
Moderna Pravoslavna, Katolička i Protestanska crkva ne sankcionišu proslavljanje Noći vještica, mada ga ne podržavaju. Neki smatraju da je tradicija, neki da je satanizam.
Noć vještica se proslavlja u SAD, Irskoj, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj, Porto Riku, Japanu, Novom Zelandu i u nekim djelovima Australije.
Legenda o Džek-o’-Lanternu
Običaj dubljenja bundeva zasniva se na irskoj legendi o kovaču Džeku, poznatom po njegovoj domišljatosti, ali i škrtosti. Jedna od priča govori kako je prevario Đavola tako što mu je ponudio dušu u zamjenu za piće i nakon što se Đavo pretvorio u novčić kako bi platio piće, Džek ga je brzo stavio u džep u kojem je bio krst, zbog kojeg se Đavo više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je Džeku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Džek ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario Đavola tako što ga je zamolio da mu doda jabuku sa stabla, ali je na kori stabla brzo nacrtao krst, tako da ga Đavo ponovo nije mogao dohvatiti. Kada je Džek umro, nije bio primljen zbog svog grešnog života u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je Đavo i poslao natrag u mrak, a da ga se riješi dao mu je komad uglja. Džek je u džepu imao repu, koju je izdubio i stavio u nju ugalj i od tada Džek, koji nikada nije pronašao put kući luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Džek O’Lantern (Džek Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.
