Sagovornica portala Mladi Nikšića sedamnaestogodišnja Sara Mićunović upoznala je streljaštvo još kad je bila mala i pored toga što se isprobala u više sportova, njen focus je ostao na streljaštvu. Sara je odličan đak trećeg razreda Ekonomsko-trgovinske škole, navija za Real Madrid, a veći dio svog slobodnog vremena provodi u Nikšićkom streljačkom klubu.
Streljaštvo je jedan od najstarijih sportova, jer su se još u starom i srednjem vijeku održavala takmičenja od gađanja praćkom do luka i strijele. Pronalaskom vatrenog oružja počela su se održavati takmičenja u gađanju vatrenim oružjem. Kao moderan sport streljaštvo se razvilo tek u XIX vijeku.
Možes li nam reći kako si i zašto među svim sportovima izabrala baš streljaštvo?
Zato što je prije svega neobično, a bila sam u dodiru sa streljaštvom još otkako sam bila mala, pa mi je to uvijek bilo blisko.
Pamtiš li tvoj prvi susret sa oružjem? Da li si tada shvatila da želis da se posvetiš streljaštvu ili kasnije?
Prvog susreta se konkretno ne sjećam jer sam uvijek bila nekako uključena u to (moj otac se bavio lovom i streljaštvom). Shvatila sam da želim streljaštvo tek kasnije kad sam malo odrasla a ujedno i dobila mogućnost da to treniram.
Koju vrstu streljačkog oružja si izabrala i zašto?
Odabrala sam pušku jer je moj fokus od malena bio na njima i u jednu ruku sam uvijek njima bila okružena.
Pošto je streljaštvo veoma specifičan sport (svi znaju šta je fudbal, o streljaštvu malo ko zna) objasni šta on predstavlja, njegove osnovne crte?
Streljaštvo je prije svega sposobnost kontrole sebe, bar za mene. U streljaštvu ima milion sitnica od kojih se on sastoji i svaka je bitna. Način na koji se drži puška, stav, disanje, način na koji dolazi do ispaljenja. Za to je potrebna kondicija, jer treba stajati dosta vremena a da si u svakom trenutku spreman, i držati pušku koja nije baš laka. Treba biti smiren i ne prenagljivati ni u čemu. Glavno je pažnju posvetiti pojedinačno svemu da bi funkcionisalo kao cjelina. Treba biti iskren prema sebi, onaj koji je svjestan da mu nešto od toga ne ide kako treba i voljan je da radi na tome, je završio pola posla.
Kako obično izgleda tvoj trening?
Dođem u streljanu, uzmem opremu i stanem 5-6 minuta da se presaberem i smirim prije nego počnem. Zatim zauzimam stav, koji uvijek treba da je isti. Podižem pušku i nišanim na prazno da bih se uvjerila da je stav dobar i da sam regulisala disanje. To ponavljam dok nijesam 100% sigurna. Zatim izdvajam mete koje se računaju kao “probne” da bih vidjela kako mi ide i ako mi je nešto promaklo da korigujem pomjeranjem stava ili slično. To mi je najbolje “zagrijavanje”. Kada vidim da sam spremna izdvojim 40 metaka kao za meč i izdvojim posebne mete. Za to vrijeme se koncentrišem kao na takmičenju i svaki metak je bitan. Na kraju treninga presaberem utiske i vidim kako je išlo, šta valja i šta treba popraviti da bih na tome radila sljedeći trening.
Koje bi ti uspjehe i medalje izdvojila?
Nemam puno medalja, nijesam dugo u međunarodnom programu ali su mi svakako bitne medalje sa opštinskih i državnih takmičenja, gdje su medalje sa opštinskih uglavnom zlatne. Nijesam bila na puno takmičenjima ali je svako nekako po sebi specifično jer nijedno nije isto i na svakom se ponešto postigne i nauči, ali još uvijek čekam neko “posebno”.
Šta je najteže u streljaštvu?
Najteže je priznati da postoji problem u nečemu a zatim i riješiti to. Za sve je potrebna velika koncentracija i smirenost. Jedno bez drugog ne ide, a ako njih nema nema ni streljaštva.
Ko ti najviše pomaže i ko te podržava?
Otac mi je najveća podrška, jer me je on i uveo u samo streljaštvo i bio uz mene dok sam polako učila sve to.
Kako uspijevaš da uskladiš i školu i streljaštvo? Da li je teško stizati i jedno i drugo?
Nije teško, koliko god zvučalo “kliše”- organizacija je ključ svega. Nije u redu da ni škola ispašta zbog streljaštva a ni obrnuto. Jednostavno kad je vrijeme za trening – vrijeme je za trening, tako da je vrijeme usklađeno.
U kakvom je stanju na današnji dan streljački sport u Crnoj Gori i šta treba učiniti za njegovo napredovanje?
Pa streljaštvo i nije baš popularno, ali svakako više ljudi zna za njega nego prije. Trebalo bi poraditi na njegovoj promociji, mada donekle to zavisi i od ljudi, koliko ih to interesuje. Ne sumnjam da bi bili zainteresovani samo kad bi uvidjeli kakav je to sport.
Koji su tvoji straljalčki uzori?
Nemam uzore, uvijek se trudim da nadmašim sebe i na to sam usmjerena.
Kako provodiš slobodno vrijeme? Da li imaš hobi?
Trudim se uvijek da u slobodno vrijeme ubacim neke novitete. Od hobija – gledanje anime i treninzi snage. Uvijek nalazim nove aktivnosti, recimo joga, slikanje, neke aktivnosti sa prijateljima, bilo šta što mi pomaže da napredujem na bilo kojem polju.
Gdje provodiš slobodno vrijeme u Nikšiću?
Nijesam vezana za neko mjesto specifično, bitno mi je samo da sam na vazduhu. Ali otprilike gradski park ili Trebjesa.
Možes li nešto poručiti čitaocima našeg portala?
Ako želite da u nečemu uspijete morate se posvetiti. Preporučujem da se oprobate u streljaštvu, možda se i pronađete, a zatim vas čekau nevjerovatna iskustva.
Eee klasoo