Nikšić je oduvijek bio grad buntovnika, roka, piva, čelika, ali i sjajnih fudbalera i futsalera.

Protekli vijek obilježili su potezi Pira Vujovića, Peca Rakojevića, Baje Samatovića i ostalih, koji su mamili uzdahe publici na malim i velikim terenima u Nikšiću.
Ipak, najljepse anegdote su ispričane upravo na stadionu Malih sportova, pod Trebjesom, gdje su 80-e i 90-e godine prošlog vijeka svjedočile majstorijama i punim tribinama stadiona u Nikšiću.
Bilo je to bolje vrijeme, po mnogo čemu, kada su KMF Premijer i društvo ostavljali bez daha gledaoce na tribinama.
Ne možete proći gradom i upitati bilo kojeg sugrađanina nešto o tome, a da ne dobijete opširan odgovor.

Priča počinje nedugo nakon Drugog svjetskog rata. Jedni kažu da je zaluđenost za fudbalom razlog gradnje ovog zdanja, dok drugi govore da je sa izgradnjom Malog stadiona počela groznica i za malim fudbalom. Ono što se sigurno zna, jeste da su pripreme za izgradnju trajale oko pet godina, a da je sagrađen za godinu, po projektu Slobodana Vukajlovića, u periodu od 1968. do 1969. godine.

Danas, vrata Malog stadiona su zatvorena, a one pune tribine je zamijenila tišina i korov.

Podaci iz Uprave za katastar i državnu imovinu kažu da je Mali stadion iz državnih u privatne ruke prešao 2007. godine, pa je od tada na ovom zdanju krenula polako da vlada tišina. Od tada je održano nekoliko kulturno-umjetničkih manifestacija, neke ekipe su koristile ovaj prostor za treninge, ali onih pravih događaja, poput sjajnih turnira u malom fudbalu i u ostalim sportovima više nema.

Mali fudbal se i danas igra u Nikšiću, ali to ni približno nema sjaj i ne budi žar kod ljubitelja kao što je to nekada bilo na otvorenom terenu pod nebom Nikšića.

Ovaj grad iznjedrio je neke od najboljih futsalera na području bivše Jugoslavije, pa je ignorisanje stadiona Malih sportova još više zabrinjavajuće imajući u vidu njegov značaj, prije svega sportski i istorijski, pa donekle i kulturološki.

Opština Podgorica je svoj stadion Malih sportova preuredila i renovirala, pa se tamo danas igra mali fudbal i državni turniri u istom, a tribine su uvijek pune.
Sigurno je da je Mali stadion u Nikšiću onaj sa najvećom istorijom u Crnoj Gori, pa je prava sramota da je zapušten i zanemaren, kada može predstavljati jedan simbol grada, kao što je nekada bio.

Ovim putem pozivamo nadležne institucije da obrate pažnju na ovaj problem, da ispitaju vlasništvo Malog stadiona, te da isti vrate u ruke grada i da Mali stadion opet zasija kao nekada i iznjedri nekog novog Vujovića ili Rakojevića.