Najbolja crnogorska atletičarka Slađana Pejović nakon zdravstvenih problema ponovo se vratila trenažnom procesu i niže uspjehe.
Kada i kako si shvatila da je tvoj put atletika?
Od malena sam voljela da pratim atletiku. Prvo sam počela da treniram gimnastiku. Atletikom sam odlučila da se bavim 1997. godine sa svojih 13 godina, po preporuci mog tadašnjeg profesora fizičkog vaspitanja, nažalost sada pokojnog, Mija Perunovića Pobjeđivala sam na školskim krosovima, i tako sam krenula. Sa 18 godina sam trčala ultimaraton 100 kilometara i tako ušla u istoriju atletike u Crnoj Gori kao prva djevojka koja je istrčala 100 kilometara, usput sam postavila i rekord Crne Gore koji je još u mom vlasništvu i pretrčala pomenutu distancu za 10:04:56h. Tako je sve počelo, tako je atletika dobila prednost u odnosu na gimnastiku. Neposredno poslije toga sam napravila pauzu zbog rođenja sina Žarka koji mi je sada najveća podrška, snaga, životna energija. Profesionalno sam počela da se bavim atletikom 2006. godine i od tada do danas sam uspjela da ostvarim izuzetne rezultate.
Da li si kao djevojčica bila više naklonjena lutkama i haljinicama, ili si ipak više bila sportski tip?
Kao djevojčica više sam voljela da sam u muškom društvu i da se igram sa dječacima. Igrala sam se i s djevojčicama, voljela sam da se sređujem, stalno sam bila u centru pažnje, nosila sam i suknjice, ali se ljepše osjećam u sportskoj opremi.
Često te vidimo na nikšićkim ulicama kao i u parku, koliko vremena dnevno treniraš?
Dva puta dnevno treniram. Jutarnji trening mi traje sat vremena, poslije podne trening mi traje od sat i po do dva sata, sve zavisi od treninga, šta je tog dana po planu.
Da li ima dana kad ti se ne ide na trening?
Ima dana kad mi naiđe da nijesam raspoložena za trening, ali ne propuštam. Možda tog dana ne odradim trening kako je planirano. Kada dođem na trening svu brigu i nervozu pokušam da zanemarim i da se usredsredim. Uglavnom poslije svakog dobro odrađenog treninga osjećam se odlično i zadovoljno.
Šta bi izdvojila kao najveća postignuća u sportu kojim se baviš?
Veoma sam ponosna na činjenicu da sam dva puta predstavljala Crnu Goru na Olimpijskim igrama sa ostvarenim normama u maratonu. To smatram svojim najvećim profesionalnim uspjehom do sada. Srećna sam što sam ostvarila san većine profesionalnih sportista, a to je učešće na Olimpijskim igrama. Utisci koje nosim sa Olimpijade su fantastični i nemoguće ih je riječima opisati. Sam taj osjećaj da sam bila u društvu velikih sportista poput Novaka Đokovića, Usaina Bolta, Džesike Enis i mnogih drugih, za mene je fantastičan. Iskustvo koje sam stekla na Olimpijadi dalo mi je podsticaj da još jačim tempom nastavim dalje. Pored svih uspjeha koje imam u svojoj karijeri dvostrukog učešća na Olimpijskim igrama, osvojenih medalja, i to: jedanaest Balkanskih, devet za IMZE, osam sa kupa Evrope i mnogih drugih učešća na Svjetskim i Evropskim prvenstvima. Težim ka ostvarenju svog cilja, a to je učešće na trećim Olimpijskim igrama.
Koliko je za sve to bilo potrebno upornosti i odricanja?
Vrhunska karijera podrazumijeva mnogo odricanja, uspona, padova, dobrih i loših momenata i ogromnu količinu rada. Nikada nije upitno da li možete biti uspješni, pitanje je samo da li ste spremni odreći se svega zarad tvog uspjeha. Svakog sportistu čine tri osnovne komponente: fizička snaga, tehnika i mentalna snaga. Sva tri moraju biti u ravni i moraju se trenirati i jačati uporedo, ukoliko želite biti kvalitetan sportista koji postiže zavidne rezultate. Nema tajne uspjeha. Uspjeh je rezultat pripreme, napornog i učenja iz neuspjeha. Strpljenje, upornost i istrajnost je ono sto je neophodno. Sport je kao i život. Kroz dosadašnju karijeru sam imala dosta uspona i padova. Da bi ostvario nešto veliko u sportu, moraš mnoštvo toga da prođeš. Najviše od svega me bole laž i nepravda, kao u sportu tako i u životu. Od kolega koji se bave borilačkim sportovima sam naučila moto koji glasi: ,,Nije bitno koliko jako možeš da udariš, nego koliko udaraca možeš da primiš i nastaviš dalje”.
Da se ne baviš atletikom koja bi tvoja profesija bila?
S obzirom da se od malih nogu bavim sportom, nijesam razmišljala čime bi se bavila da se ne bavim profesionalno atletikom. Pored sporta, uživam u prirodi, volim životinje. Tako da bih se možda bavila nekim poslom vezano za prirodu i životinje.
Koliko je atletika zastupljena danas među mladima u Crnoj Gori?
Atletika je kraljica sportova. Atletika je temelj svih ostalih sportova. Pored plivanja i gimnastike, predstavlja bazični sport. Danas je atletika mnogo razvijeniji sport, a popravili su se i uslovi za njeno treniranje. U toku zimskog perioda, oni koji žele da se ozbiljnije posvete atletici, mogu da treniraju u zatvorenom prostoru-atletskim dvoranama. Doduše, kod nas u Crnoj Gori nema takvih uslova, imaju neke improvizovane sale, gdje nije moguće raditi profesionalno treninge. Što se tiče ljetnjeg perioda, ima prostora gdje se može normalno trenirati. Ima dosta talentovane djece, današnje generacije nijesu sigurno spremne da istraju u bavljenju atletikom, a da za to nemaju uslova. Ja i dan danas gledam gdje ću ostaviti opremu, kako bih mogla da se presvučem kada završim trening pod Trebjesom. Iz takvih uslova malo ko može napraviti rezultate. Nedostaje atletska staza u glavnom gradu Podgorici, kao i kod nas u Nikšiću i još dosta toga kako bi rezultati bili još bolji. Sigurna sam da imamo uslove, dovoljan broj priprema u drugim zemljama koje pružaju sve moguće uslove, kao što imaju većina sportista iz regiona. Rezultati bi bili još mnogo bolji. Ali nadam se da će da se radi na tome da se uslovi poboljšaju, kako bi naša zemlja imala sve potrebne uslove za bavljenje atletikom, a naši sportisti ne bi odlazili u druge zemlje na pripreme.
Kako izgleda tvoj jedan dan i šta voliš da radiš u slobodno vrijeme?
Dnevno treniram po dva puta jer u svakom trenutku moram biti u dobroj kondiciji. Osim treninga moram da se posvetim i svom zdravlju i oporavku. Da bih postizala dobre rezultate moram da vodim računa o ishrani jer je hrana „gorivo” koje pokreće naš organizam. Zdrava i pravilna ishrana ključna je za postizanje dobrih rezultata.
Kada odlučim da se posvetim sebi i relaksiram, onda obično slušam muziku koja mi prija, provodim vrijeme sa sinom Žarkom koji je izvor moje energije, provodim vrijeme u društvu prijatelja.
Kako je pandemija Covid-19 prekinula sve, kako sportske, tako i druge aktivnosti, sada evo poslije dvije godine polako se sve normalizuje, pa da li vam u narednom periodu predstoje neka takmičenja?
Sigurno da me je pandemija poremetila, ne samo mene nego sve sportiste u svijetu. Sva takmičenja su u jednom trenutku bila odložena, što je predstavljalo problem. Na kraju su i Olimpijske igre bile odložene. To nije poremetilo moj trenažni proces, ali jeste ciljeve. Kada se situacija malo smirila uslijedio je zdravi peh kod mene, preležala sam dva virusa na nogama, Citomegalovirus i Ebštajn-Barov virus, i dodatno problem s štitnom, koji su me na kraju doveli do pauze od šest mjeseci. Uspjela sam da se oporavim i nastavim trenažni proces, a onda sam takođe na nogama preležala Kovid-19. Sve je to ostalo iza mene, uz jaku volju i želju, uz pomoć ljudi koji su bili uz mene kad mi je bilo najpotrebnije, uspjela sam da se vratim u željeni trenažni proces. Sezonu sam otvorila sa pobjedom na prvenstvu Crne Gore u krosu, a onda zatim 26. marta dođem do titule prvakinje Crne Gore na cesti koje je održano u sklopu Ultramaratona, i tako nastavim niz pobjeda. Prošle godine zbog već pomenutog zdrastvenog peha nijesam učestovala na tom takmičenju. Desetog aprila je Balkansko prvenatvo u polumaratonu koje se održava u Tirani. Ako stvari budu tekle po planu trebalo bi da učestvujem, kao i prvenstvo Crne Gore na stazi na 10 000 m u sklopu Trofeja Crne Gore koje se održava 9. aprila. Tako me očekuje učešće na jednom od ta dva takmičenja. Poslije toga jurim normu za Evropske igre koje se održavaju u junu mjesecu. Očekuje me još dosta međunarodnih takmičenja.
Šta biste poručili djeci i mladima da se više bave sportom i zdravim stilovima života?
Sport pomjera granice. Bavite se rekreativno sportom. A onaj ko odluči da se bavi profesionalno, možda baš atletikom, da radi ono što voli, voli ono što radi. Samo tako se može doći do ostvarenja svojih snova!
Andrijana Vukićević, D models novinarski tim
