Ako u Bogojavljenskoj noći u ponoć otvorite prozor i pogledate u nebo, vjerovatno ćete primjetiti da i neko od vaših komšija radi isto. Ovo ne treba da vas čudi jer je riječ o prastarom hrišćanskom običaju.

Osamnaestog januara je Krstovdan, veliki hrišćanski praznik i prvi dan poslije Božića kada se posti. Nekada je podrazumijevao veliki broj rituala i običaja, ali je danas većina njih pomjerena na Bogojavljenje.

Ipak, glavna stvar dešava se sjutra uveče. Čim sunce zađe, uoči praznika, hrišćani počinju da se pozdravljaju sa „Bog se javi!“, a odgovaraju sa „Vaistinu se javi!“, a naročito je bitno ostati budan do ponoći.

Naime, naši stari vjeruju da je noć između 18. i 19. januara vrijeme kada se nebo otvara i „Bog se javlja“. Prema vjerovanju, Bogojavljenje – javljanje ili objava Boga, dešava se u gluvo doba, uoči Bogojavljenja, kada se na tren otvara nebo, da se ukrštaju vjetrovi što duvaju zimi, s onima što duvaju ljeti. U tom trenutku sve vode svijeta prestanu da teku, a onaj ko se zatekne na otvorenom i to vidi, može od Boga da zatraži ispunjenje jedne želje.

Zbog toga, u noći između 18. i 19. januara, tačno od ponoći do svanuća, otvorite prozor i zamislite želju… Neka bude jasna i glasna… Nedvosmislena i „bogougodna“… Imajte malo vjere i biće dobro.