Svečana sala na Filozofskom fakultetu je bila prepuna profesora i studenata, kako bi ispratili promocija knjige Slobodana Vukićevića – “Njegošu su zahvalni i Bog i čovjek“.

O pomenutom antropološko-socilološkom djelu su govorili profesori Obrad Samarđžić i Predrag Živković. Riječ je o tumačenju djela vladike Petra II Petrovića sa jednog drugog ugla do sad nepoznatog. Samardžić tvrdi da Vukičević u svom djelu na sveobuhvatan način prikazuje Njegošev pogled “na svijet i antropocetrizma kao poseban tip ljudskosti i humanost”.

Takođe, on dodaje da Vukićević ne samo ovom knjigom već cijelim svojim misaonim opusom pobuđuje čitalačku radoznalost i zahtijeva intelektualnu budnost.

“Kako Autor piše, Njegoš ne dogmatizuje i ne apsolutizuje ništa i nikog, pa ni Boga, već sve uzima u obzir Boga – čovjeka, narod, prirodu, kosmos, ali ništa ne apsolutizuje. Štaviše, zaključuje autor, Njegoš u svom pogledu na svijet deapsolutizuje i Boga i Čovjeka, i zato su mu zahvalni i jedan i drugi, jer na taj način oživotvoruje Boga, a čovjeku daje slobodu kao socijalni realitet i posmatra ga u njegovoj punoj otvorenosti prema esenciji koja je beskrajna“, istiće Samarđžić.

On dalje objašnjava da je Njegoševo stvaralaštvo omaž njegovom velikom djelu:
“Koje nam ne otkriva samo ono što smo bili, već ukazuje i na ono što bi trebali biti, kako ne bismo zaboravili ono što zapravo jesmo. Upravo danas ta opasnost lebdi nam nama, a aktuelno šepureći pridjev ‘genocidni pisac'”, ocijenio je Samardžić.
Živković smatra da sadržaj knjige predstavlja samorodno tumačenje djela Vladike Petra II Petrovića.

“Čitalac će se na mnogim stranicama ovog djela, susresti sa sadržajem, koji uzurpira okoštala shvatanja o jednoj od najistaknutijih ličnosti naše istorije, čineći je tako uvijek mladom i kadrom“, kaže Živković
Istakao je da studija ne predstavlja memoarski zapis već čas naučne dociranosti autora, gdje kroz sociološki diskurs i Njegoševo stvaralačko pribježište svjedoči o pitanjima društvenog poretka.

“Čitaocu ovog rukopisa, ukazaće se novi horizonti tumačenja filozofskih tvorevina Njegoša, koja na prvi pogled nisu ‘familijarni’ sa dosadašnjim recepcijama, jer ne dozvoljavaju da misao i vrijednosni sudovi o njemu, postanu ‘prenatovarene’ riječi, već otvoraju diskurs za nove rasprave, a sve u cilju da se osigura životvornost Njegoševa djela”, kazao je Živković.