Praznici u Nikšiću: Svjetla, bazar i povratak kući

Ove godine Nikšić je zablistao punim sjajem. Grad je ukrašen više nego ranijih godina, a praznična atmosfera osjeća se već na prvi pogled. Posebno se izdvaja plato ispred Opštine koji je postao mjesto kome se divi većina Nikšićana – svjetlucava dekoracija, fotografisanje prolaznika i djeca koja ne skidaju pogled sa lampica daju ovom prostoru izgled prave novogodišnje razglednice.

Gradski park je još jedno mjesto gdje se osjeti duh praznika. Ukrašen je svjetlima i figurama, a iako su se već pojavili polomljeni ukrasi, park je i dalje pun šetača, roditelja sa djecom i onih koji traže kratki predah od gradske gužve. Ta mala nepažnja i vandalizam podsjećaju da praznici nijesu samo vrijeme radosti, već i test naše brige o zajedničkom prostoru.

Centralni događaj svakako je novogodišnji i božićni bazar na Trgu slobode. Mirisi kuvanog vina, krofni i slatkiša, tiha muzika u pozadini i redovi šarenih kućica pretvorili su trg u mjesto susreta. Ovdje se ne dolazi samo da se nešto kupi, već da se sretne neko poznat, razmijeni nekoliko rečenica i osjeti onaj stari, nikšićki šmek koji se ne može kupiti ni jednim ukrasom.

Posebnu čar praznicima daju ljudi koji se vraćaju kući. Mnogi Nikšićani tokom godine žive i rade u Podgorici, Beogradu ili u inostranstvu, ali praznici su vrijeme kada se grad ponovo puni. Kafići su življi, ulice glasnije, a svaka šetnja se pretvara u niz susreta. “Đe si, jesi li se vratio za praznike?” postaje neizbježna rečenica, izgovarana uz osmijeh i lagano tapšanje po ramenu.

U nikšićkim domovima praznici se i dalje spremaju s posebnom pažnjom. Trpeza se puni domaćim jelima, nazdravlja se starim uspomenama i planovima za narednu godinu, a razgovori često potraju do kasno u noć. Televizor je uključen, ali je sporedan – glavna dešavanja su oko stola, gdje se dijele i radost i brige.

Iako je ove godine Nikšić zaista glamurozan, njegov pravi praznični duh ne leži samo u svjetlima i ukrasima. On se krije u ljudima, u susretima koji se dešavaju slučajno, u toplini pozdrava i osjećaju pripadnosti. Kada se lampice ugase, a bazar se zatvori, ostaje ono najvažnije – saznanje da ovaj grad, bez obzira na sve promjene, i dalje zna kako da doživi praznike onako kako ih je oduvijek doživljavao: iskreno, blisko i ljudski.