Znaš li, stranče, znaš li ko je Vito?
Da li si ikada prošetao njegovim šetalištem,
pod Trebjesom?
Da li si ikada posmatrao zalaske sunca
u Nikšiću kada se Bistrica pretvara u zlatnu rijeku,
a vodopad svjetlosnih zraka sliva
niz zidine Bedema.
Da li si ikada prošetao nikšićkim ulicama, s jeseni…
kada su zasute dukatima
i draže svakog skitača…
Da li si nekada volio u Nikšiću
onako toplo i nježno…
I da li si ljubio negdje u Nikšiću,
urezao vaša imena na klupici
ispred crkve Svetog Vasilija?
Da li si možda ukrao ruže iz nečije bašte
i osjetio se pomalo krivim?
Al’ pobogu, zar negdje drugo rastu takve ruže?
Sigurno si osjetio melodiju
koju proizvodi svaki pločnik
dok stupaš nogom na njega.
Stranče, da li si se nekada izgubio u Nikšiću
i poželio da te više nikada ne pronađu?