Crnogorska atletičarka Slađana Perunović na nedavno održanom 22. Podgoričkom maratonu, nije uspjela da izbori vizu za OI u Rio de Žaneiru.

Zdravstvene teškoće odvojile su Nikšićanku od prve značajnije prilike da dostigne normu za najprestižnije takmičenje u svijetu sporta.

Posjetiocima našeg sajta Slađana je objasnila uzroke neuspjeha u Podgorici.

Na nekoliko naših pitanja imala je izuzetno precizne odgovore.

Slađana, kakav je Vaš komentar minulog Podgoričkog maratona, i šta je uzrokovalo vaše odustajanje na 30. kilometru?

“Na početku trke osjećala sam se dobro, a da prethodno nijesam osjećala nikakve teškoće. Pripremala sam se, maksimalno, kao i pred svako drugo takmičenje, ali sa željom da pred svojom publikom obezbijedim, već sada vizu za Olimpijske igre.
Počela sam sasvim dobro, imala sam odlične prolaze, pratila Oliveru Jevtić. Zdravstveni problemi jednostavno su počeli na 27. kilometru.
Bilo je previše vruće, a inače imam nizak pritisak.”

Kako ste se borili sa tim, i jeste li u pripremnom periodu osjećali bilo kakve bolove?

“Nijesam imala zdravstvenih problema u prethodnom periodu, a ni tokom trke sve do tog 27. kilometra, kada sam počela osjećati mučninu, i vrućina je počela da me iscrpljuje, pa sam na 30. kilometru pala.”

Koliko će ovo odustajanje uticati na Vaše dalje pripreme?

“Jednostavno okrećem se narednim prilikama da istrčim normu.
Što se tiče same pripreme i trenažnog procesa ovo odustajanje neće previše uticati u narednom periodu. Osjećam se dobro i nadam se da ću iskoristiti šansu da se plasiram na Olimpijske igre naredne godine.”

Koja su predstojeća takmičenja na kojima nastupate?

“Nemam mnogo vremena da se osvrćem unazad. Jedino za čime mi je posebno žao je, opet ponavljam prilika da pred svojim navijačima , u svojoj zemlji obezbijedim vizu za najprestižnije takmičenje u karijeri.
Već 15. novembra trčaću u Valensiji, a naredne godine me očekuje nastup u Roterdamu, tako da još uvijek imam šanse da ono što sam postavila za cilj ostvarim.”

Slađana za kraj bismo željeli znati kolike su šanse da oborite lični rekord (2 sata, 39 minuta), uz želju da što prije ostvarite zacrtani cilj?

“Lični rekord nije sada prioritet, ali prvo što mogu obećati je da ću dati sve od sebe da ispunim svoja i očekivanja stručnog tima sa kojim radim.

Ništa ne mogu garantovati, ipak, maraton je teška disciplina, i nikada ne znate šta će se desiti do kraja trke. Jedino što mogu sa sigurnošću potvrditi jeste da ću biti spremna da iskoristim neku od narednih prilika da istrčim normu i plasiram se u Rio”, izjavila je naša sugradjanka za portal www.mladiniksica.me.