Novak Koprivica

Skoro je pa i nemoguće, da ne kažem nerealno i neostvarivo, na raskršću (ne)prijemčivosti, stanici nepovezivog i raskrižju dvije strane ostati indolentan.

Gotovo je i jasno da je odluka jedna, jedina i neprikosnovena, rješenje ciljno i svjesno, a opredjeljenje potencijalno dosljedno i ubjedljivo. Kao takvo bi trebalo da čini iskreno nastojanje i istinsku težnju pojedinca na čije odluke ne smije i ne treba da utiče ostatak uslovnog i ucjenjivačkog djelovanja.

 

Iako je većinski dio određene grupe ljudi spreman da ostane indiferentan kada je u pitanju lični stav ili iznošenje personalnog mišljenja, povrh toga društvena podloga ili socijalni milje ne odobrava takvo izjašnjenje. Zlatna sredina o kojoj se često govori na svoje postojanje je zaboravila, meta ili centar razmišljanja kao da je nestao, a neutralnost, koliko stičem utisak, postaje strogo kažnjiva, ,,neubjedljiva”, nepravedna i dijelom zastarjela.

 

Dakle, izbor mora biti jasan! I kako vrijeme grubo gazi put kojim grabežljivo preuzima vođstvo, dijelim utisak da tačka gledišta i shvatanje individue mora biti svojevrsni sui generis. Protiv toga, bar za sad, lično nemam ništa protiv! Bilo bi korektno kad bi u jeku današnje bure i u razumnom zapletu problemskog paravana, svaki čovjek, negirajući ideje i reference okoline, svoje manire jasno predstavio, učinio ih razumljivo formatiranim, bazirajući svoj fokus na skladu i legitimnosti, a nikako na apsurdu i paradoksu!

 

Ideja apsurda i gorak ,,silazak” među običan paradoksalan svijet ne bi smio i ne bi trebao da bude aktuelan i prijemčiv. Sigurno je da prethodno navedena sentenca pogoduje realnosti, ali za tu realnost više prostora i vremena nema. U tih nekoliko detektovanih raskrsnica osjetljivosti stoji čitava poenta priče. Raskrsnica je ozbiljno usmjerena svijest i savjest individuuma koju on bira i čije kretanje želi temeljno da u stopu prati. Prema tome, odabir i potez je u tom slučaju valjan, zdrav i vrijedan!

 

Novak Koprivica