Osamnaestogodišnji Nikola Krivokapić, učenik četvrtog razreda Srednje građevinske škole u Nikšiću, talentovani je guslar, autor dvije pjesme, ponosni pripadnik plemena Cuca i nastavljač duge guslarske tradicije koja prenosi slavu i hrabrost naših predaka. Kroz gusle Nikola skreće pažnju na prave vrijednosti, a svaki zvuk strune zazvuči kao jedan odjek prošlosti koji želi da otrgne od zaborava. Za naš portal otkriva kada je naučio da gusla, o čemu piše, kakva je simbolika njegovih pjesama, a tu su i najljepši stihovi koje često zapjeva.
Zašto baš gusle od svih instrumenata?
Gusle sam odabrao sasvim slučajno, ali se kasnije ispostavilo da sam uradio pravu stvar. Drago mi je što sam se opredijelio za ovaj instrument, jer je on taj koji je našu slavu pronosio vjekovima. Gusle su nas održale, gusle su nam dale snagu i zbog toga zaslužuju poštovanje.
Ko te je naučio da guslaš i možeš li opisati prva osjećanja koja su se javila kada si uzeo gusle?
Od samog početka, a tako i danas, učim sam. Gusle sam prvi put uzeo sa svojih dvanaest godina. Prvi, i svaki naredni susret sa njima u meni budi posebne emocije, jer gusle smatram svetim instrumentom.
Koliko je teško guslati i koji savjet smatraš “zlata vrijednim”?
Bez velikog rada i upornosti, nema ni rezultata. Ako neko želi ozbiljnije da se bavi guslama, mora im se maksimalno posvetiti, a to, takođe, važi za sve u životu. Čovjek treba da pjeva pjesme koje prijaju njegovom srcu i duši i samim tim će je bolje osjetiti, lakše vladati guslama, a i samom pjesmom.
Znamo da se kroz gusle čuje zvuk predaka, junaštva i istorije. Koje pjesme ti najčešće izvodiš? Imaš li neku koju posebno voliš?
Najviše volim da izvodim pjesme koje su vezane za junake i podvige i te su pjesme većinom vezane za 19. vijek. Takođe, pjesme koje u meni bude emociju su i one utemeljene na ljubavnoj priči.
Šta misliš o zastupljenosti ovog instrumenta među mlađom generacijom? Otkud, možda, otpor prema ovom starom čuvaru naše tradicije kod tvojih vršnjaka?
Taj da kažemo „otpor“, prema guslama od strane mlađih generacija najviše je bio zastupljen početkom 21. vijeka. Današnja slika je mnogo drugačija, mladi se vraćaju pravim vrijednostima, a dokazi tome su i škole gusala u Nikšiću i Podgorici koje imaju veliki broj polaznika. Ljudi koji na dobar način promovišu gusle i naše stare običaje su dosta zaslužni povećanju interesovanja omladine istima.
Da li si, možda, član nekod udruženja koje okuplja guslare i koliko možeš da naučiš od starijih kolega? Šta te najčešće savjetuju?
Trenutno nijesam član nijednog udruženja gusala, a to će se, nadam se, uskoro promijeniti. Morao bih napomenuti da smo moji najbliži prijatelji i ja pokrenuli jednu priču na koju smo veoma ponosni – YouTube kanal „Tradicionalna Crna Gora“ koji ima za cilj promovisanje pravih vrijednosti, kulture i običaja stare Crne Gore. Ovim, da kažem projektom, planiramo da pokažemo mladima značaj gusala i da ih usmjerimo na prave vrijednosti, vrijednosti kakve su poznavali njihovi preci.
Napisao si pjesmu pod nazivom „Košare“, ali i još jednu autorsku. Možeš li nam ukratko reći o čemu se radi, kakva je tematika i simbolika zastupljena u njima?
Snimio sam do sada tri pjesme, od kojih sam dvije ja napisao. „Košare“ je pjesma koja je izašla prošle godine i u njoj su opisani dani rata iz 1999. godine. Pjesma je napisana kao osjećaj potrebe da se odužimo mladim ljudima koji su živote ostavili braneći svoju zemlju. Pjesma „Cuce“, je pjesma o mom plemenu, koja u kratkim crtama opisuje junake našeg plemena i znamenita mjesta. Posvetio sam je plemenu Cuce kao zahvalnicu za sve ono što su nam podarile vjekovima.
Šta te najčešće motiviše da napišeš pjesmu koju ćeš odguslati?
Kada pišem, volim da stvaram ono što nije niko prije mene, iako to ne može biti uvijek tako, ali to je neki osnovni cilj, da se ne bih ponavljao. Neophodno je voditi računa o tome šta se pjeva, šta se piše i o kome.
Porijeklom si iz Cuca. Koliko se u tradiciji tvog plemena očuvala tradicija gusala i koliko je to uticalo da si baš posvećen ovom instrumentu?
Kao manji sam dosta vremena provodio na selu i tu sam poprimio običaje koje i danas baštinim. Moje pleme se nalazi na prostoru Katunske nahije i ono, kao i ostala plemena Stare Crne Gore, ima veliki značaj u očuvanju naših običaja i starih vrijednosti. Tradicija se održala na tim prostorima kao i svuda širom Crne Gore, pa je možda i to donekle uticalo da se u meni probudi želja za ovim instrumentom.
Da li imaš još neke hobije i šta voliš da radiš u slobodno vrijeme?
Pored guslanja, volim da se bavim sportom i lovom prema kojem se pojavila ljubav još od malih nogu. Te stvari su povezane sa našom tradicijom i sa onim što su nam radili preci, tako da je i to jedan od razloga moje ljubavi prema starim običajima.
Ko su tvoji uzori i od koga dobijaš najveću podršku?
Najveću podršku dobijam od svoje porodice i najbližih prijatelja. Mnogo je lakše za sve u životu kada imate nekog ko vas podržava, to je pravi put do uspjeha. Uzori u svijetu gusala su mi narodni guslari Branko Perović i Stevan Mišo Popović.
12. Možeš li za naše čitaoce izdvojiti stihove pjesme koju najčešće voliš da zapjevaš?
Pjesma koja u meni budi veliku emociju dok je izvodim je „Vuk Mandušić i vezir Ćuprilić“
„…ne bi Vuka zarobili Turci,
no mu bješe dijete pri ruci,
sin nejaki od devet godina,
zaklanja se za pleća očina,
a Vuk brani dva mu hrama sveta,
koji su mu miliji od svijeta,
brani crkvu od turskog plamena
i svom sinu glavu sa ramena… “
Pretpostavljamo da si do sada imao dosta nastupa. Koji ti je najdraži i kako publika reaguje na tvoje stihove?
Veoma sam zadovoljan reakcijama publike na moje izvođenje pjesme uz gusle. Nastupao sam dosta puta, a najdraži su mi nastupi na humanitarnim večerima.
Tvoja poruka mladima i svim vršnjacima koji će možda jednog dana odabrati baš gusle?
Moja poruka za sve ljude, a pogotovo one mlađe je da naše običaje i tradiciju čuvaju i promovišu na najbolji mogući način. Moramo se vraćati starim vrijednostima koje su naš narod održale i moramo ih u budućnosti čuvati i poštovati, jer da nije bilo njih ne bi bilo ni nas.
