Danas nije ni malo poželjno govoriti o istorijskim dešavanjima na prostorima bivše Jugoslavije ali ipak, ako bolje pogledamo, vidjećemo u nekima od njih vrhunske, internacionalne vrijednosti primjenjive na današnjicu, sjutrašnjice i svagdašnjicu.
Sinoć je, u 20 sati u foajeu Nikšićkog pozorišta, održana izložba i projekcija filma ,,Humana priča o humanoj bici – pet decenija filma ,,Bitka na Neretvi“.
Riječ je o razmjeni kulturnih programa u okviru prekograničnog projekta ,,Zanimljivi muzeji“ – Crna Gora/Bosna i Hercegovina.
Ovim povodom smo razgovarali sa direktoricom Javne ustanove Muzej „Bitka za ranjenike na Neretvi“ Jablanica, Azrom Đelmo.
Na pitanje kako su uspjeli prevazići teški period totalnog zatvaranja zbog pandemija kaže da su muzeji u BiH bili zatvoreni 2-3 mjeseca ali da su se odmah prilagodili jer su iz zidina prešli u prostor društvenih mreža, kako su uradile sve regionalne i svjetske institucije kulture jer život ne može tek tako stati.
Posjetilaca je bilo neočekivano dosta. To su većinom bili jugonostalgičari, ljudi koji su živjeli u tom vremenu, gledali film ali ih sve spajala želja da nauče i vide nešto novo.
Na pitanje koji je bio cilj manifestacije, Đelmo odgovara: “Pokušali smo da čitav istorijat filma predstavimo u jednoj izložbi a doista imamo šta predstaviti s obzirom da se radi o filmu čiju je naslovnice radio Pikaso, a muziku snimila Londonska filharmonija.”
Muzej „Bitka za ranjenike na Neretvi“ Jablanica, prošao je i veoma teške periode.
Nedavno su održali izložbu posvećenu četrdesetogodišnjici postojanja muzeja.
Tu su objedinili istoriju muzeja od prije i poslije rata.
“Naš muzej je imao jedno značenje u SFRJ, dakle bio je osnovana i podržavana institucija od strane države, poslije rata muzej je ostao na cjedilu jer je formirana društvena klima koja je imala averziju prema svemu sa jugoslivenskim predznakom”, konstatuje direktorica Azra Đelmo.
Na pitanje kako je zadovoljna prijemom i organizacijom u Nikšiću, odgovara:
“Ma Nikšić je predivan! Zanimljiv je vaš muzej i trg koji je projektovao Josip Slade koji, takođe, projektovao mostove na Neretvi od kojih je jedan i ovaj srušeni tokom bitke”.
Često danas zaboravljamo značaj mnogih istorijski događaja i žrtvu datu za njih.
“Ova priča je nešto što je dio naše istorije, identiteta i ja osjećam da ima publiku. Nadam se da će pomoći gradnju kolektivne svijesti o zajedničkoj ljepšoj budućnosti i prevazilaženju mučnih 90-ih godina”, zaključuje Đelmo.