Mladi Nikšića

“Imala sam tada 25 godina. Pratila sam kodeks oblačenja, kao i pravila ponašanja i nijednim gestom nijesam slala signale nadređenima, koje bi neko od njih mogao pogrešno protumačiti”.

Tako je počela razgovor sagovornica Pobjede, koja je tražila anonimnost, prisjećajući se na četvorogodišnji rad u jednoj uspješnoj crnogorskoj firmi, na poziciji sekretarice.

Međutim, i pored adekvatnog ponašanja, bilo joj je, kako je rekla, u prisustvu šefa uvijek neprijatno.
“Nikada me nije dodirnuo, niti pitao da se nađemo van radnog vremena, ali me je uvijek tako prodorno gledao, svakog jutrao komentarisao moj izgled i gotovo uvijek pred drugima govorio: “Da mi je ona žena, ne bi iz kuće izlazila“ – prisjeća se ona.
Prema njenim riječima, držala je distancu, ali nije mogla ni po jednom kodeksu da ga prijavi iako se osjećala “konstantno uznemireno” u njegovom društvu.
“Zakazivao bi sastanke i putovanja, i vodio mene kao asistentkinju iako nijesam znala engleski niti imala pojma o čemu on priča. Najgore je bilo kad ostanemo sami – priča se uvijek svodila na seks. Kad bolje razmislim, on je samo o tome pričao kad ostanemo sami”, objašnjava sagovornica.
Agoniju je, kako je rekla, prekinula odlaskom iz firme, a uvjerena je da je njen slučaj bio klasičan primjer seksualnog uznemiravanja.
“Da sam slučaj prijavila, kolege bi rekle: Vidi ovu nezahvalnu osobu, koliko joj je samo prilika pruženo”, zaključila je ona.
Savjetnica za odnose s javnošću Osnovnog suda u Podgorici Ana Krkeljić istakla je za Pobjedu da u ovoj godini nije bilo predmeta formiranih po osnovu naknade štete zbog seksualnog uznemiravanja na radu i u vezi sa radom.
Sa druge strane, kako je rekla, nije bilo ni slučajeva nedoličnog ponašanja u međusobnim odnosima službenika u Osnovnom sudu u Podgorici, a samim tim ni seksualnog uznemiravanja.
Kako su za Pobjedu naglasili iz institucije Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, nijesu im se obraćali građani s pritužbama za seksualno uznemiravanje, niti su imali prijavljenih slučajeva navodnog seksualnog uznemiravanja u samoj instituciji.
Prema njihovim riječima, na zaposlene se primjenjuju propisi Etičkog kodeksa državnih službenika i namještenika, koji se primjenjuje i u svim ostalim državnim službama.
“Njima su utvrđeni etički standardi i pravila ponašanja državnih službenika i namještenika, a što pretpostavlja verbalno i neverbalno ponašanje koje isključuje svaki vid povrede dostojanstva i ličnog integriteta u sferi seksualnog života”, naveli su iz kancelarije ombudsmana.
Seksualno uznemiravanje nije posebno definisano u Krivičnom zakonu, međutim, prepoznato je, kako su objasnili iz te kancelarije, kroz nekoliko odredbi, od kojih, između ostalog, u članu 220 – kojim je zabranjeno i sankcionisano nasilje u porodici ili u porodičnoj zajednici.
“U tom članu prepoznati su i elementi verbalnog, neverbalnog i drugog neželjenog ponašanja seksualne prirode koje vrijeđa psihički i fizički integritet ličnosti i izaziva ponižavajuće, uvredljivo i drugo neželjeno okruženje”, naveli su iz insitucije zaštitnika.
Seksualno uznemiravanje je, osim u Krivičnom zakonu, prepoznato i u Zakonu o radu, a predviđena je i prekršajna sankcija u članu osam.
“Smatramo da postojeće zakonsko uređenje i propisana inkriminacija pružaju osnov za djelotvornu pravnu zaštitu od seksualnog uznemiravanja. Naravno, to podrazumijeva efikasan rad i postupanje od organa zaduženih za sprovođenje zakona – otkrivanja, gonjenja i presuđivanja”, zaključili su iz kancelarije ombudsmana.