Na nikšićkoj pijaci zbog hladne zime nema puno prodavaca, a svakim danom mušterija je sve manje.  Nikšićka pijaca je godinama unazad bila prepoznatljivo mjesto. Raznovrsnost ponude i stalna gužva su bile njene glavne odlike. Ekipa portala Mladi Nikšića je danas bila na pijaci i zatekla je u potpunosti drugačiju situaciju.

Zbog hladne zime nije bilo puno prodavaca voća i povrća, svega nekoliko, a za naš portal prva je govorila Velinka, šezdesetogodišnja Nikšićanka.

“Danas na pijaci nema puno nas koji prodajemo svoje proizvode, a i mušterija je svakim danom sve manje. Zbog hladne zime na štandovima nema svih željenih proizvoda, a voće i povrće koje se ne proda, mora biti sklonjeno”, počela je Velinka.

Cijene se od prodavca do prodavca vrlo malo razlikuju. Voća ima manje nego povrća, a cijene su, kako kažu prodavci, male u odnosu na kvalitet. Jabuke se mogu kupiti za 50 centi do euro po kilogramu. Banane kod skoro svih koji rade na pijaci koštaju euro, dok se cijena pomorandži kreće od 80 centi do 1.20 eura.

Našu sagovornicu posebno zabrinjava način poslovanja velikih tržnih centara. Oni su, kako kaže, u potpunosti „ubili” rad pijace.

„Značaj pijace je počeo da opada nakon otvaranja velikih tržnih centara, oni takođe kupuju kao i mi od drugih, ali prodaju po nižim cijenama, pa ljudi zbog lošeg ekonomskog stanja kupuju više kod njih. Narodu je veoma bitna cijena”, saopštila je Velinka.

Cijene povrća su sada skuplje nego u sezoni. Najviše se traži krompir čija se cijena kreće od 50 centi do jednog eura. Kilogram luka košta oko euro, dok za istu mjeru paprika treba izdvojiti i do tri eura.
Na reakcije da je povrće skupo Velinka je odgovorila drugačije.

“Pošto se bavim domaćom proizvodnjom povrća, znam koliko je potrebno truda, stoga ne mislim da je cijena visoka već realna gledajući kvalitet”, kazala je ona za portal Mladi Nikšića.

Velinka se ovim poslom bavi već 22 godine i nije ostvarila pravo na penziju iako uredno plaća svoje obaveze Opštini.
Druga sagovornica bila je takođe starija žena koja je izrazila želju da ostane anonimna. Ona na pijaci radi već 15 godina i na svom štandu ima puno toga za ponuditi, ali kako kaže, džabe sve kad narod nema para da kupi kvalitetno.

“Rad na pijaci nije lak, pogotovo u sadašnjem vremenu. Zarade nema puno, nekada je ona dovoljna samo za troškove koji se moraju platiti Opštini”, saopštila je naša sagovornica.

Kod nje najbolje prolaze mandarine za čiji kilogram je potrebno izvojiti 70 centi.
Ona se takođe požalila na rad gradskog komunalnog preduzeća, prije svega zbog rasporeda štandova na pijaci, a zatim i zbog toga što toalet koji je namijenjen svima na pijaci nije u funkciji.

Na pijaci se osim voća i povrća mogu naći štandovi sa mliječnim proizvodima, medom i prodavci sa ručno rađenim tkaninama.

Na samom kraju posjete pijaci treći sagovornik nije htio da se bavi cijenama, već odnosima koji vladaju na ovom mjestu.

“Ovdje radim već 25 godina i mnogo toga se promijenilo. Teška ekonomska situacija je razlog zbog kojeg je pijaca prazna. Takođe nema onog duha koji je bio prisutan na ovom mjestu godinama unazad. Odavno nije bilo ni pravog pijačnog dana. Ranije su dani na pijaci počinjali kafom i rakijom, ponekad bi se popila i koja više, ali osmijeh je uvijek bio prisutan. Sada se samo čeka zatvaranje pijace i odlazak kući”, rekao je za portal Mladi Nikšića sagovornik.
On pamti mnogo anegdota, od velikih pazara do krađa koje su se dešavale, smrtnih slučajeva, slavlja rođenja djeteta i pjesme koja je ponekad znala da bude prisutna. Danas više ne razmišlja puno o tome, jer su kako kaže i vremena drugačija.