Nevladina organizacija Forum MNE i agencija De Facto sproveli su prvo ozbiljno istraživanje o vrijednostima i izazovima mladih ljudi u Crnoj Gori, koje je pokazalo alarmantne podatke. Istraživanje je dovelo do zaključka da su mladi ljudi u Crnoj Gori potpuno zanemarena kategorija, poručila je u Živoj istini programska menadžerka NVO Forum MNE Tamara Čirgić, koja je direktno učestvovala u istraživanju.
Kvalitativno istraživanje koje je obuhvatilo 14 fokus grupa, sprovedeno je među srednjoškolcima od novembra prošle do januara ove godine, u sedam crnogorskih gradova – Plavu, Rožajama, Beranama, Ulcinju, Podgorici, Herceg Novom i Nikšiću. Po posljednjem popisu u Crnoj Gori je 21,4 odsto mladih ljudi.
Rezultati su crveni alarm, kako za svaku porodicu, tako i za cijelo društo. Mladi ljudi najčešće ne žele homoseksualca ili Roma u zgradi u kojoj žive, ne gledaju blagonaklono na strance, prihvataju zabavljanje sa osobom druge vjere ili nacije, ali brak ne dolazi u obzir. I ne vide ništa sporno u svojim stavovima.
“To je zabrinjavajuće. Sve smo to dobili istraživanjem i iznenadili smo se. I svi treba da se zabrinemo. Imamo mlade ljude koji imaju jaku distancu prema određenim kategorijama. Ako tražimo uzroke za takve odgovore – mladi ljudi su zanemarena kategorija u Crnoj Gori. Postavljam pitanje svima: Koliko poznajete mlade ljude oko sebe? Koliko poznajete njihove stavove i mišljenja?”, upitala je Čirgić.
Prema njenim riječima u istraživnju se takođe pakazalo da su naši mladi spremni da pucaju za vjeru, jer kako oni objašnjavaju religioznost izjednjačavaju sa nacionalnom pripadnjošču. Napad na vjeru je za njih isto kao i napad na nacionalni indetitet.
“Na pitanje da li je nasilje opravdano ako se brani vjera, sedmoro ljudi je reklo da jeste. Imamo odgovor: ‘Ako mi neko dira vjeru, ja bih pucao’. Ovaj odgovor dobijamo u Podgorici, koja bi trebalo da bude, po nekoj logici, najprogresivnija. Najspremniji u odbranu vjere su mladi iz Berana, Herceg Novog i Podgorice. Vjera i religioznost su za njih jako složena pitanja jer oni to shvataju na svoj način. Religioznost izjednačavaju sa nacionalnom pripadnošću. Napad na vjeru je za njih napad na nacionalni identitet. Tu treba da se zapitamo šta mi radimo kada oni tako razmišljaju, kakve mi to uzore imamo”, smatra Čirgić.
A jedan od povoda da Forum MNE krene u istraživanje o stavovima mladih ljudi potekao je od informacije da se u jednom gradu na sjeveru, u poslastičarnici, pojavljuju ljudi koji vrbuju građane za ISIL.
“Pričamo o mladim ljudima, i oni su nam to rekli. Istraživanje je pokazalo da su srednjoškolci izuzetno upoznati sa načinima regrutacije za radikalne vjerske grupe. Ja mislim da je to kao informacija dovoljan alarm za državu. Iako se to svodi na tabu, mladi znaju tačna mjesta okupljanja grupa, ljude iz grupa. Imali smo slučaj da je momak iz Plava nastradao na sirijskom ratištu. Ne moramo čekati takav tragičan ishod. Imamo i druge radikalne grupe, ne samo islamske”, objasnila je Čirgić.
Ona dalje objašnjava da mladi najveću distancu imaju prema Romima, homoseksualcima i ljudima druge vjere, gdje su mladi u istraživanju otvoreno govorili o svojim stavovima i razlozma netpeljivosti prema njima.
“Imali smo nekoliko upečatljivih odgovora. Najveća distanca je prema Romima, homoseksualcima i ljudima druge vjere. Evo šta je neko rekao na pitanje da li bi provodio vrijeme sa homoseksualcem. ‘Po vjerovanju crkve to nije normalno, ako je Bog stvorio da tako bude, zašto to da se krši?’ Na pitanje o zabavljanju sa osobom druge vjere, preko 97 odsto ispitanika je odgovorilo ‘zabavljati se mogu, nešto ozbiljnije ne dolazi u obzir’. Oni su kategorični u tome, oni u to vjeruju. Imamo još jedan citat: ‘Ja nijesam pristalica tih mješovitih brakova. Mene su roditelji odgajali u patrijahalnom stilu, otac mi je rekao da se mogu zabavljati sa bilo kim, ali da se oženim nekim našim. Kad ne bi bilo tako, čitava država bi pričala. Dijete bi bilo zbunjeno pitanjem šta je ono’. Oni misle da je to tako, i da ne može drugačije. Zaključak je da je uticaj sredine i porodice jako bitan”, smatra Čirgić.
Bilo je još odgovora koji su alarm da se svi barem zamislimo. Jedna učenica je prizmnala zašto ne voli ljude druge nacije i ako njen odgovor nema konstruktivno objašnjenje, nastavlja Čirgić.
“Jedna učesnica je priznala da postoje ljudi druge nacionalne koje ne može baš da podnese, te da ne može da ih gleda, a kamoli da sa njima komunicira. Jednostavno je, kako je rekla, u takvoj sredini odrasla gdje niko ne može da pomisli na Hrvate i Albance, smuči mi se odmah. Tu imamo jasan uticaj politike. Mladi primaju sve te impulse. Naši mladi ljudi i dalje nemaju mogućnost da se miješaju, onemogućeno im je da se druže. Imamo mlade iz Herceg Novog koji nikada nisu išli u Ulcinj, ili mladi iz Plava koji nikad nisu bili u Novom”, poručuje Čirgić i dodaje još jedan poražavajući primjer.
“Odgovor jedne djevojke, koja je jedna od boljih đaka, je da Albanci imaju sklonost da bacaju djecu pred automobile. Pitali smo je gdje je to vidjela, a ona je rekla da nije nigdje, ali da zna da se to događa. Zbog toga ne voli Albance”, objašnjava Čirgić.
Bez razlike svi ispitanici imaju veliku distancu prema Romima, ono sta im najviše smeta jeste što nemaju povjrenja prema njima jer su etiketirani kao lopovi, pa se boje da im nešto ne ukradu. A Ima i mali broj njih koji nemaju problem da se druze sa Romskom populacijom, naglašava Čirgić.
“Velike su predrasude u vrijeme kada je ta grupacija mnogo vidljivija, i oni imaju mnogo značajniji doprinos u društvu. Neko je na pitanje da li bi dijelio klupu sa pripadnikom RAE populacije odgovorio-“ne bih, ne mogu, ne vidim mu ruke gdje su. Može da mi ukrade nešto”. Samo smo imali dva primjera učenika koji su imali direktan kontakt sa pripadnica RAE i bili su umjereniji. Samo u Herceg Novom ogromna većina bi prihvatila da se druži sa njima.
Ona dalje objašnjava kada je upitanju vršnjačko nasilje, kad je uputanju verbalno nasilje oni ga ne ubrajaju u nasilje. Za njih jedino postoji fizičko nasilje.
“Njima je jedino fizičko nasilje to. Došli smo do zaključka da je toga jako puno. Treba da se zapitamo-ako postoji jedan učenik koji trpi bilo kakav oblik nasilja u školi, vrati se, ne priča o tome, ili vrati istom mjerom, kakvu to sredinu imamo? Samo je jedan takav slučaj dovoljan”, poručuje Čirgić.
U istaživanju smo se takođe bavili i o svajber sveri i šta maldi rade na internetu. Gdje su naš podaci doveli do frapatnih saznanja, i koliko maldi ljudi znaju o internetu i koji su sadržaji koji oni najviše posječuju.
“Mladi ljudi toliko znaju o internetu. Otkrili su nam da postoje ilegalni sadržaji na internetu koji su interaktivni, gdje možete da gledate otmicu beskućnika u nekoj zemlji, direktno se kladite, ulažete novac, dogovarate kako će se kazniti taj čovjek u realnom vremenu. To je samo jedan od primjera. Pitamo se koliko mi zapravo znamo naše mlade ljude?”, navodi Čirgić.
Na kraju istraživanja i kad smo u potpunosti sagledali podatke, nameće nam se pitanje ko je osim poredice zadužen za okolinu u koju nam mladi odrastaju. Da li lokalna samouprava prepoznaje sve ove problem, Ili mi kao društvo o problemima mladih govorimo samo kad se desi neki problem, Čerigić nastavlja i istiće da u pojedinim opštinama ne postoji organizacija koja se bavi maldima i njihovim problemima, gdje ona kaže da je to veliki propust naše zemlje.
“Lokalne samouprave identifikuju sve ove probleme, ali kao krivca vide neaktivnost mladih ljudi. Ne pitaju se ko ih je tako napravio, vjerujemo li mi njima, ko je kriv za to. Mi mlade ljude vidimo skrajnute. Prozivam samouprave-šta oni rade to da bi zadržali mlade ljude, posebno npr. Berane, Rožaje, Plav”, navodi Čirgić i dodaje da bi istraživanje trebalo svi da pročitaju.
“Moramo ozbiljnije da se pozabavimo ovim podacima. Država i lokalne samouprave moraju da kategoriju mladih naprave vidljivijom. Mladima da pruže servise koje im pripadaju po Zakonu o mladima. Ne smiju da guše aktivizam mladih. Opština Tivat ima jako dobar model rada sa mladima. Ali ima Opština u kojima nema ništa za mlade”, poručuje Čirgić.
Kako dodaje, u Crnoj Gori o mladima se govori samo kad se desi neki problem, nikad ne gledamo unaprijed i nikad ne djelujemo preventivno.
“A znamo da svi političari često ponavljaju onu-mladi su naša budućnost. Pitanje je da li Crna Gora može da dopusti da ovi mladi ljudi koji ovako razmišljaju mogu biti na pozicijama i da vode državu”, zaključuje Čirgić.