Miloš Đurđevac: Slobodarstvo

„Čovek postaje slobodan svojom odlukom, otporom i nepristajanjem“ – Meša Selimović.

Da bi se izvojevala sloboda, pokoren narod mora probuditi u sebi junački gen i hrabro srce, ono što nedostaje u momentima slabosti. Data riječ nešto je od čega se ne smije odstupiti, a cilj je da ona zađe duboko u preplanula srca i navede junake na ono jedino ispravno – borbu za slobodu.

„Od slobodnog čoveka ne može se napraviti rob, jer je slobodan čovek slobodan i u zatvoru“, kaže Platon. Slobodoljublje je ponos koji čovjek nosi sa sobom gdje god da ide. Nije vezano samo za njegov narod, već i za njega samog. Ako bi svaki pojedinac osjetio slast slobodarskog, onda bi slobodoljublje zaživjelo u kolektivnom duhu naroda. Za pojedinca nije bitno samo skidanje neprijateljskih lanaca, već i uzdizanje iz ličnih okova, nepotrebnog bremena koje čovjek sam sebi stvara. Sloboda nije samo tjelesna, već je i stanje duha.

Alber Kami kaže: „Sloboda nije ništa drugo nego šansa da budeš bolji“. Ova konstatacija može značiti da se poredi prošlost sa budućim, ono što je čovjek bio nekad sa onim što treba da postane nakon oslobođenja, poučen svojim greškama. Može se protumačiti i na drugačiji način: sloboda je ta koja čovjeku svakodnevno daje šansu da postane bolji. Samim tim što je slobodan u mogućnosti je da radi na sebi i obogati svoj karakter.

Slobodarstvo nam je dato od Boga. Zašto bismo dozvolili da nam neko to oduzme? Ili, u najgorem slučaju, da sami sebi to oduzmemo? Ako smo u mogućnosti da biramo, ne treba da postoji drugi izbor.

Miloš Đurđevac