Prethodni dio ne bi imalo smisla pisati da nema neku konekciju sa drugim. Naučnici su u stanju da zavire u “svijet van našeg svijeta”, ali pritom propuštaju raditi na otkrićima usko vezanim za našu budućnost, nešto preče, nešto naizgled bitnije.
Naučnici su, iako lucidni i jasnovidi, “pod
šapom” nekih manje pronicljivih, ali uticajnih ljudi.
Ipak ćemo, iako svjesni da su ograničeni, trošiti prirodne resurse i nesvjesno ugrožavati budućnost naših potomaka. Nekome iznad vas i mene je nešto drugo prioritet, a mi možemo samo da posmatramo dalji razvoj situacije. I dok su širom svijeta mnoge zemlje pogođene prirodnim katastrofama, neko gleda u nebo i, zamislite, vapi za životom u svemiru, koji ni ne poznajemo.
Prekoriti drugoga a pritom ne pogledati sebe, isto je što i tražiti novi život u kosmosu a ugrožavati jedini što nam je dat, jedini koji postoji, jedini moguć. Dok god bude postojao život, odvijaće se borba malih i velikih, siromašnih i bogatih, pametnih i “manje pametnih”, a nadajmo se da će “autsajderi” pobijediti.
Miloš Đurđevac