Screenshot
Matija Krivokapić je perspektivni fudbaler iz Nikšića, čija je ljubav prema fudbalu počela od najranijeg djetinjstva. Svojim talentom, posvećenošću i velikom podrškom porodice, Matija je izgradio uspješnu karijeru koja ga je odvela iz rodnog Nikšića na međunarodnu fudbalsku scenu.
Kada i kako ste počeli da se bavite fudbalom?
Fudbalom sam počeo da se bavim sa šest godina. Nije bilo nikakve dileme oko izbora sporta jer, kako su mi roditelji pričali, nijesam se odvajao od lopte.
Ko je najviše uticao na Vaš razvoj u tim ranim godinama?
Tata. On je vjerovatno želio da ispunim njegove snove koje, nažalost, nije uspio ostvariti do kraja. Od malih nogu me podsticao da radim sve više i uz pomoć cijele porodice, a prvenstveno njega, uspio sam da napravim prvi iskorak iz Crne Gore.
Profesionalnu karijeru gradili ste u FK Sutjeska. Koliko ste godina proveli u tom klubu i ko je imao najviše uticaja na Vaš razvoj?
Svoje prve fudbalske korake napravio sam u FK Sutjeska, a zatim sam prešao u FK Junior kod Veska Draškovića, gdje sam, zahvaljujući njegovoj podršci, značajno napredovao. Nakon toga sam se vratio u FK Sutjeska, što je označilo novi početak u klubu iz mog grada. Ukupno sam proveo oko šest do sedam godina u Sutjesci.
Tokom boravka u FK Sutjeska, koji trenutak ili uspjeh vam je ostao u najljepšem sjećanju?
Zasigurno bih izdvojio sezonu pod vodstvom Miodraga Nikolića, kada smo osvojili ligu sa svim pobjedama, bez ijednog poraza.
Kako je došlo do prelaska u slovački klub DAC Dunajská Streda, i kako ste se prilagodili novom okruženju i ligi?
Predsjednik FK Podgorica, Tomo Ćelebić, pozvao me na sastanak i pokazao ponude koje smo tada imali. Zajedno smo odlučili da bi prelazak u DAC bio najbolja opcija u tom trenutku. Prva godina je bila teška, ne samo zato što sam prvi put igrao u ozbiljnijem evropskom fudbalu, već i zbog problema s povredama. Međutim, ljudi iz kluba su mi mnogo pomogli, pa je već sljedeća godina bila mnogo lakša.
Poznati ste po svojoj brzini i agilnosti kao napadač. Kako biste opisali svoj stil igre i koje su Vaše ključne prednosti na terenu?
Moj stil igre bih opisao kao napadač koji nije klasična “devetka” prepoznatljiva po igri u šesnaestercu. Volim da “lutam” po terenu, da budem u stalnom kontaktu s loptom. Situacije jedan na jedan su mi oduvijek bile omiljene.
Nastupali ste za mlade reprezentativne selekcije Crne Gore. Kako je to iskustvo uticalo na Vašu karijeru i šta za Vas znači igranje za reprezentaciju?
Debitovao sam kod Mikija Vukotića i već na debiju postigao gol, što mi je značilo mnogo. Igranje za nacionalni grb je svetinja i san svakog igrača.
Koji su najveći izazovi sa kojima ste se suočili tokom dosadašnje karijere i kako ste ih prevazišli?
Iako sam još mlad, prošao sam kroz mnogo pravde i nepravde. Najteži izazov mi je bila prva godina u Slovačkoj zbog povreda i psihološkog pritiska. Bez podrške porodice, sigurno ne bih uspio da prođem kroz te trenutke.
Koji su vam bili uzori u fudbalu dok ste odrastali, i na koji način su oni uticali na Vaš stil igre i pristup sportu?
Moj uzor je oduvijek bio Robert Lewandowski. Njegova lakoća postizanja golova i konstantan uspjeh su me fascinirali. Danas, kad ga gledam kako igra za Barcelonu sa 37 godina, vidim da nijesam pogriješio u izboru uzora.
Koliko Vam je podrška porodice, prijatelja i trenera značila tokom karijere, posebno u izazovnim trenucima? Ko Vas je najviše podržavao?
Porodica mi je uvijek bila na prvom mjestu. Njihova podrška i savjeti su mi značili najviše. Pored porodice, izdvojio bih i mog velikog prijatelja Bobana Miljanića, koji mi je u teškim trenucima bio od velike pomoći.
Da li imate neki dodatni hobi ili nešto što volite da radite u slobodno vrijeme, a što vas opušta pored fudbala?
Većinu slobodnog vremena provodim gledajući serije i filmove.
Koliko Vam znači vaš rodni grad Nikšić i da li osjećate dodatnu motivaciju kada znate da predstavljate svoj grad na fudbalskoj sceni?
Nikšić mi znači sve. Moji bliski prijatelji znaju koliko volim svoj grad i koliko se radujem svakom povratku, šetnji i kafi u nikšićkim kafićima. Riječi ne mogu opisati ljubav koju osjećam prema Nikšiću.
Gdje vidite sebe za pet godina u profesionalnom smislu i koji su Vaši dugoročni ciljevi u fudbalu?
Kao dijete, uvijek sam sanjao velike snove. Moj cilj je da zaigram u jednoj od liga “petice” i da s reprezentacijom Crne Gore odem na Evropsko prvenstvo.
Kao uspješan sportista iz Nikšića, šta bi Matija Vujačić poručio mladima koji žele da se bave fudbalom i ostvare karijeru u ovom sportu?
Poručujem im da nikada ne odustaju, ma koliko bilo teško. Da treniraju dodatno, jer se svaki trud isplati, i da uvijek slušaju svoje roditelje jer oni žele samo najbolje za njih.
