Ideja da se maskom prikrije identitet osobe nije savremena, već je slobodno možemo pripisati i antičkom nasleđu.
Nekada su se maske nosile na dvorskim balovima, u ratnim pohodima, može se vidjeti i u Starom Egiptu kod faraona (poznata Tutankamonova maska). I danas se mogu opaziti maske kao dio dječije igre i zabave, ali i u ozbiljnim kriminalnim radnjama (kada počinioci nose maske kako ih specijalci ne bi prepoznali). Maske su dio različitih kostima, njihova popularnost je veća ili manja, ali je neprolazna.
No, mnogo zanimljivije od ovih plastičnih maski su one fiktivne. Interesantna je pojava da čovjek svojom lažnom predstavom pokušava da oda utisak onoga što nema neke bliske veze sa njim. Ili pokušava da se predstavi lažno zarad koristi, ili se predstavlja onakav kakav bi želio da u stvari jeste. To nije rijetka pojava, a ljudi su skloni da sebe veličaju i hvale, što u suštini nije loša namjera, ali može dovesti do sukoba.
Nije potrebno da glumimo nešto što nijesmo. To je i naporno, a i u nekom momentu će postati dosadno. Mnogo je bolje ponašati se u skladu sa svojom prirodom i dati drugima pravu verziju sebe. Tada nema greške.
Miloš Đurđevac
