Serdar Đuko Stanojev Sredanović (1813 – 1864) rodom iz Dobrskog sela, perjanik kod Petra I, a pratilac i upravitelj dvora Petra II Petrovića, sakupljač je i autor epskih narodnih pjesama, kojima je najveća vrijednost u tome: “jer su junačke i istinite”.
Zajedno je sa Petrom II Petrovićem Njegošem putovao po Italiji, pa je jednom prilikom dok je crnogorski vladika bio u posjeti kralju Italije, Đuko ga je čekao u hodniku i kad se vladika vraćao pratio ga je kralj, koji je prišao Đuku i duboko mu se poklonio. Đuko kad je vidio da mu se kralj klanja u mjestu se ukoči kao kip. Vladika Petar II Petrović Njegoš ga upita kad siđoše niz stepenice:
”Bolan Đuko, ti se kralju ni malo ne pokloni?!”
”A Boga mi jesi čudan, kralj Italije od kako se rodio danas prvi put gleda Crnogorca, pa zar pogrbljena da ga vidi” – odgovori Đuko.
Izvor: Licnosti Crne Gore