U kojoj su mjeri u pisanom izrazu u Crnoj Gori zaživjele grafeme „ś“ i „ź“ kao osobenosti našeg jezika i koliko je pitanje crnogorskog jezika ostalo u sjenci drugih političkih pitanja u Crnoj Gori.
Međunarodni dan maternjeg jezika, 21. februar, od 1999. godine i odluke Generalne skupštine Ujedinjenih nacija obilježavaju zemlje članice UNESCO-a kako bi promovisale jezičku i kulturnu raznolikost, te multilingvizam.
Crnogorski jezik je službeni jezik Crne Gore od donošenja Ustava 2007.godine, a ćirilično i latinično pismo imaju ravnopravan položaj. Za razliku od od drugih južnoslovenskih jezika, crnogorski jezik ima 32 glasa i slova.
Prvi doktor crnogorskog jezika i dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost, koji je prošle godine otvoren na Cetinju, prof. dr Adnan Čirgić, ocjenjuje da se „dosta toga uradilo za kratko vrijeme“. U nekoliko godina, koliko je prošlo, „od standardizacije i normiranja jezika ne može se reći da crnogorski jezički standard nije zaživio“ – smatra Čirgić
„Ne možda u onoj mjeri koju bi mi željeli ali ne može se reći da se ne primjenjuju niđe osim u Skupštini Crne Gore. Ima nekoliko institucija, crnogorskih, koje primjenjuju dosljedno jotovanu varijantu pravopisa. U Crnoj Gori postoji Katedra za crogorski jezik u Nikšiću, postoji Fakultet za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, izdanja Matice crnogorske usklađena su sa pravopisom crnogorskog jezika, Dukljanske akademije, PEN centra i itd. Zavod za udžbenike štampao je nekoliko desetina udžbenika u kojima je primijenjen pravopis crnogorskoga jezika. S druge strane, i oni koji primjenjuju nejotovanu varijantu takođe, pišu crnogorskim jezikom jer je crnogorski Pravopis prihvatio obje varijante i jotovanu i nejotovanu. Za tako kratko vrijeme, a kad se uzme u obzir, 150-godišnja prošlost u kojoj je negiran crnogorski jezik, za tako kratko vrijeme, dosta se uspjelo“, ocjenjuje Čirgić.
Profesorica na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, lingvistkinja, Rajka Glušica kaže da „uprkos, od strane Ministarstva, nametnutoj normi opstaje i živi ono rješenje koje je normirano prije gotovo 150 godina“.
„Tako da ćemo danas vidjeti da se u medijima ne koriste nova rješenja sa jotovanim oblicima i sa novim grafemama ili slovima „Ś, ś“ i „Ź, ź“ – niti u medijima, niti u administraciji, niti u obrazovanom sistemu…sem onog u udžbenicima koliko je nametnuto od Ministarstva prosvjete. Dakle, u diskursu koji zahtijeva upotrebu norme koristi se ova nejotovana varijanta ili ona norma koja je bila norma i do novog Pravopisa crnogorskog jezika. Dakle, jednom postavljena norma opstaje jer ima taj kvalitet vitalnosti zato što je skoro vijek ipo ustaljena, pa se ona teško mijenja“, smatra lingvistkinja Rajka Glušica.