Sanja Janjić

Ako kažemo da je čovjek društveno biće, sasvim se opravdano nameće pitanje posljedica izolacije i karantina na cjelokupnu populaciju.

Najosjetljivija su svakako djeca. Ako znamo da djeca uče iz primjera, iz ponašanja, onda svakakako da je reakcija učenika tokom epidemije veoma uslovljena postupcima samih roditelja. Kako se u vanrednim uslovima, tokom epidemije korona virusa pribjeglo organizaciji Online nastave, učenici su u početku nastojali da isprate sve materijale i predavanja preko Teams platforme. Međutim, jedino pod budnim okom roditelja, govorilo se o nekoj vrsti ozbiljnog rada i entuzijazma. Budući da pandemija dugo traje i neizvjestan joj je kraj, smatram da i pored dostupnih časova na TV i velikog zalaganja nastavnika, nedostaci ove nastave dolaze do izražaja i sve su vidljiviji. Dakle, “živu riječ” ništa ne može da zamijeni, kao ni neposredan nastavni proces, višesmjernu komunikaciju učenik-nastavnik, učenik-učenik. Ipak su ovo vještačke okolnosti održanja nastavnog procesa, gdje se rezultati, iz virtuelne učionice ne mogu uporediti sa atmosferom sticanja znanja i vještina iz školskog ambijenta. Kao posljedica izolacije i izostanka druženja, kod učenika se mogu javiti problemi sa mentalnim zdravljem, strah, anksioznost, gubitak samopouzdanja. U tim momentima prosvjetni radnici treba da pomognu učenicima, da posjeduju pedagoška znanja i kapacitet, za podršku djeci koja se bore sa vlastitim emocijama, u cilju umanjivanja straha i jačanja samopouzdanja.
Za mnoge roditelje prilagođavanje promjenama koje su nastale usljed pandemije Korona virusa ( Covid -19 ) predstavljala je i dalje predstavlja STRES, da usklade posao, brigu o djeci i odrzavanju domaćinstva, posebno u situaciji kada nemaju podršku na koju su navikli. Izolacija moze predstavljati priliku da provodimo vrijeme zajedno i razvijamo svoj odnos sa djecom, ali opet roditelji se suočavaju sa konfliktnim osjecanjima i sa prakticnim izazovima.Kako da roditelji pomognu djeci u okolnostima pandemije Covid-19 da i dalje pružaju ljubav i podrsku svojoj djeci, da strah od nepoznatog savladavaju korak po korak. Rjesenje lezi u smirenosti. Motivisati djecu da budu otvorena da pitaju za pomoc i da najbolje se sve rjesava razgovorom i otvorenom komunikacijom. Da zajedno učestvuju u društvenim igrama, da imaju dnevnu rutinu organizacije dana.
Piše: diplomirani pedagog Sanja Janjić