Mladi NK

 

Nikšićanka Nataša Jovović ima 24 godine i završen Fakultet muzičke umjetnosti u Beogradu. Veliki je zaljubljenik u opersko pjevanje kojim se aktivno bavi. Osim pjevanja, u slobodno vrijeme voli da crta, fotografiše, a neku svoju sreću pronalazi i u kuvanju za drage ljude. Kako govori za naš portal, nedavno je otkrila da se dobro snalazi i u streljaštvu, pa planira da se i na tom polju malo više aktivira.

Opera ipak zauzima esencijalno mjesto u njenom životu, pa se trudi da svakodnevno nastupa kako bi oblikovala svoj umjetnički izraz i što bolje ispoljila nepobitni talenat:

“Nastupi su najbitniji dio ovog posla. Na sceni smo ogoljeni, sve naše slabe tačke dolaze do izražaja, i jedino suočavanjem sa tim možemo da napredujemo”, istakla je Nataša.

U nastavku čitajte kako je izgradila svoj put, od koga je učila, kako reaguje na kritike, ali i o drugim stvarima koje su interesantne kod opere.

Kada si i kako otkrila svoj talenat za opersko pjevanje?

To je došlo nekako spontano. Uvijek sam voljela da pjevam, pa sam, posle nekih solo tačaka sa horom u nižoj muzičkoj školi, počela da razmatram mogućnost da se bavim time.

Od koga si učila? Ko te je najviše gurao?

Srednju školu sam upisala u klasi prof. Marine Cuce Franović, a nastavila i završila u klasi prof. Zorane Latković. Ona mi je bila ogomna podrška i u dobrim i u lošim trenucima. Mogu da kažem da sam zaista imala sreću da u tim okolnostima učim pjevanje. Moram još da pomenem i prof. Zoju Đurović, magistra dirigovanja, i sada direktoricu škole “Vasa Pavić”, od koje sam naučila mnogo i o muzici i o životu, i koja mi je pružila šansu da sa njom i jos četiri profesorke muzike pjevam u klapi “Alata”, još kao učenica srednje škole.

Koja je razlika između klapskog/horskog i operskog pjevanja? Gdje više uživaš i koju od ove dvije vrste muzike više voliš?

Osim tehnike kojom se pjeva, razlika je i u samom žanru muzike. I jedna i druga imaju svoje prednosti, i zaista podjednako uživam i u jednoj i u drugoj. Mogu da kažem da je klapsko/horsko pjevanje malo interesantnije široj publici, dok operu ili voliš ili ne voliš.

Mlada si u ovom poslu, pa koliko je teško uhvatiti se u koštac sa zahtjevnim ulogama?
Svaka uloga je teška na svoj način, i svakoj se mora pristupiti sa posvjećenošću. Srećom, imam profesorku koja me pravilno usmjerava, pa radimo ono što prija mom glasu i mojim godinama.

Za svoju dušu, slušaš samo klasičnu muziku ili voliš i nešto alternativno?

Volim jazz, R&B, pop, neki laganiji rok, i stare narodne pjesme, ne ovo novokomponovano.

Ugledaš li se na neku opersku pjevačicu ili se trudiš da daš svoj lični pečat?
Pa trudim se da dam svoj lični pečat, iako naravno cijenim najveće među operskim pjevačima, ipak su oni neponovljivi. Uzore generalno nalazim u ljudima koji uvijek rade na sebi i iz sebe izvlače maksimum.

Koju bi operu voljela izvesti, a da predstavlja onako baš velik zalogaj? Koliko su bitne godine da bi se moglo perfektno izvesti određeno opersko djelo?
Trenutno biram ulogu koju ću sledeće godine obrađivati na master studijama, i u opticaju su Tatjana (“Onjegin” – P. I. Čajkovski), Liu (“Turandot” – Pučini) i Dezdemona (“Otelo” – Verdi). U ovom trenutku bih možda najviše voljela da izvedem Tatjanu. Godine su jako bitne, jer je ovo posao koji zahtjeva konstantno učenje, pa s godinama i više znamo i bolje vladamo svojim glasom i tijelom.

Svakodnevno nastupaš…Koliko ti to pomaže da oblikuješ svoj talenat, umjetnički izraz i stekneš samopouzdanje? Slažeš li se da se na sceni najbolje uči?

Definitivno se slažem, jer su nastupi najbitniji dio ovog posla. Na sceni smo ogoljeni, sve naše slabe tačke dolaze do izražaja, i jedino suočavanjem sa tim možemo da napredujemo.

Gdje si sve nastupala, i koji ti je od nastupa i zašto ostao u najljepšem sjećanju?

Nastupala sam u zemljama Balkana i Italiji, a sad kad razmislim ne bih izdvojila nijedan nastup posebno, jer je zaista svaki priča za sebe.

Koliko je neophodna dobra kondicija i fizička aktivnost za posao kojim se baviš? Kako sačuvati glas za nastup nakon napornih priprema?
Jako je neophodna dobra fizička spremnost. Današnje režije su sve zahtjevnije, pa svoje tijelo moramo pripremiti na to.Trenutno radim na projektu u kom pjevam trčeći po sceni, i vjerujte da mi je trčanje na traci u teretani smiješno poslije svega toga. Glas je jako osjetljiv instrument, tako da je posle napornih priprema najbolje ćutati i dobro se naspavati. Mislim da je to ključno u ovom poslu.

Koliko je naporno bilo doći do tvoje sadašnje pozicije? Jesi li pomislila nekad da odustaneš? Kako reaguješ na kritike?

Pa smatram da se radom može postići sve, tako da ne gledam na to kao na nešto naporno. Naravno, svima nam se dešava da hoćemo da odustanemo, jer postoje i dobri i loši periodi. U tom trenutku je najbolje ohladiti glavu, odmoriti, okružiti se ljudima koji su vam podrška. Što se kritika tiče na njih gledam kao na dio svega ovoga. Zavisi i ko je kritičar… Ako je objektivno i ako mi mišljenje te osobe znači nešto u životu, onda se trudim da poslušam kritiku.

Kako izgleda jedan tvoj dan kad imaš nastup?

Bitno mi je da se dobro naspavam, ako sam u mogućnosti. Posle toga se trudim da izađem u neku šetnjicu, da ugodim sebi, da bih se osjećala dobro, pozitivno, i da bih dala svoj maksimum.

Je li lakše nastupiti na otvorenoj pozornici ili u zatvorenom teatru?
Prednost zatvorenih prostora je akustika, ako je dobra. Opera ne zahtjeva ozvučenje (mikrofone i sl.), tako da je akustika bitna. S druge strane, ako je u pitanju otvoreni prostor, sigurno je da mora postojati ozvučenje, što opet na neki način olakšava situaciju.

Koje su ti arije najdraže i sa kojima najčešće nastupaš?

Trenutno sam zaljubljena u Tatjaninu scenu pisma i ariju Liu, tako da se trudim da sa njima što više nastupam.

Imala si priliku da nastupiš na koncertu Odabrani za odabrane u Galeriji Artget uz Dušana Svilara i ostale? Jesi imala priliku da se upoznaš i pokupiš neki korisni savjet od njega?

Dule i ja smo bili u klasi kod iste profesorke na fakultetu tri godine, tako da se od tada super družimo i podržavamo. On je prije svega sjajan čovjek, pa potom i muzičar, i naravno od njega može da se nauči mnogo.

Sljedeći nastupi i planovi za budućnost?

U septembru me čeka prijemni ispit za master studije, kao i premijera predstave u kojoj pjevam, a od oktobra se posvećujem studijama, usavršavanju svog zanata, i pripremama za sve ono što dolazi posle studija.

Savjeti za mlade koji bi htjeli krenuti tvojim stopama?
Mislim da je najvažnije da nikad ne odustaju, ma koliko teško bilo, da slušaju svoje profesore, ali da se ne plaše da sami istražuju i da učestvuju na što više projekata, koncerata i slično.