Glumac Igor Đorđević, akter predstave ,,Bizarno” koja je sinoć odigrana na sceni Nikšićkog pozorišta u okviru Festivala glumca, za portal Mladi Nikšića prokomentarisao je predstavu, svoju ulogu i sam festival.
Možete li mi nešto više reći o samoj predstavi, saradnji sa glumačkom ekipom?
Dakle to je jedna ekipa kako bih rekao mešana, imamo jednu gostujuću glumicu iz Šapca, Sonju, ostali su Miloš Đorđević koji je član Narodnog požorišta. Nikola Vujović i Suzana Lukić su ono kako se to kaže slobodni umjetnici kako to poetično zvuči, a zapravo nijesu zaposleni.U toj kostalaciji lepa ekipa, dobar tekst. Sneža Trišić, mlad reditelj u usponu i evo je sad na sceni Jugoslovenskog dramskog pozorišta gdje je očekuje karijera koja je vrlo jaka i propraćena. Složile su se kockice i mislim da smo napravili dobru predstavu, već smo igrali na svim značajnim festivalima kako u Srbiji tako i u Bosni, inostranstvu. Očekujemo dobar prijem publike, predstava vrlo lako dopire do publike, vrlo lako se prati, nije naporna iako taj naslov odbija. Pogledajte predstavu i vidjećete da je dobar naslov i da je to zapravo jedna komedija sa tragičnim završecima da tako kažem.
U ovoj predstavi igrate tri lika, njihove priče se oblikuju u nekih petnaestak minuta, gdje pronalazite inspiraciju za svu tu raznolikost?
Inspiraciju nalazim na najneočekivanijim mestima. Nekad kad je tražite i mislite tu će sigurno biti, a neće. Ja sam vazda napominjao da najviše volim da igram različite uloge i da tumačim što različitije karaktere, a u ovoj predstavi mi se ukazala prilika da na malom prostoru promijenim tri lika i to ne samo meni, već svi glumci u ovoj predstavi igraju tri lika. Meni je to izazov i mogu vam reći uživam dok je radim i to je, kako bih rekao, jedan glumački trening. Mene ne zanima gluma koja je zasnovana na jedom liku koji igrate kroz čitavu vašu karijeru. Ima i takvih impozantnih karijera, ne kažem da je to loše, ali ja više volim da gledam Hofmana ili volim da gledam tako neke ljude koji se transformišu i prave lik od nule, nego li čovjeka koji je samo prirodan. Prirodnost je u teatru neophodna ali nije to cilj.
Dobitnik ste mnogih nagrada, između ostalih njih nekoliko i u Crnoj Gori. Nama ste drag gost, a da li posebno pamtite neko gostovanje u CG?
Pamtim don Krsta, tad mi je žena bila trudna. Odličnu predstavu smo napravili, to je tekst Vide Ognjenović i njena režija. Dosta sam radio u Budvi i iz Budva Grad teatra su me i ovog ljeta zvali, ali zbog mojih obaveza nažalost nisam mogao da odgovorim pozivu. Ali rekao sam Borisu da me za sledeću godinu obavezno računa. Naravno, ne smem da preskočim Kanjoša Macedonovića koji je lik koji nisam morao puno da pravim niti da razmišljam kako je dobro napisan i kako se dobro igra. Vi ste mladi ali ste verovatno čuli da je Kanjoša igrao Žarko Laušević sa velikim uspehom i da sam ja imao veliki strah kako ću to moći. Međutim, odlučio sam da to uopšte ne gledam da me ne bi Žarko zaveo, pa da ga naprosto imitiram.
Šta mislite o Festivalu glumca?
Festival glumca je dobra ideja u smislu da se daje značaj glumcu, do sad sam govorio da bez glumca ne možete praviti teatar. Bez reditelja, tona… ali bez glumca ne možete. Isto tako ne možete bez publike pa bi trebalo da postoji recimo jedan festival publike.