Kao podsjetnik značaja islama za naš grad, a i turskog prisustva u Crnoj Gori, u Grudskoj mahali nalazi se istorijski spomenik kojim se grad Nikšić ponosi – Hadži Ismailova džamija, arhitektonski skromna građevina, ali našem gradu od neprocjenjive vrijednosti.

Hadži Ismailova džamija je jedina preostala džamija u Nikšiću, od svega četiri koje su nekada krasile naš grad. Podignuta je o trošku nikšićkog trgovca Hadži Ismaila Lekića, davne 1804. godine, na mjestu džamije koja je oštećena prilikom crnogorsko-ruskog napada i za koju se i danas ne zna tačni datum nastanka. Jedina džamija u Nikšiću je minirana 1993. godine, a od tada je prošla kroz niz obnova – sredinom sedamdesetih, sa novcem Islamske zajednice Crne Gore, ekipa Kulturno-istorijskih spomenika je renovirala, 2001. godine joj je promijenjen krov, 2007. godine je harem džamije proširen za 100 kvadrata, a nadograđeni administrativni prostor i abdestana sada dočekuju posjetioce na ulazu.

U kancelariji boravi predsjednik Džamijskog odbora Mirsad Agović, koji vodi računa o džamiji, groblju, gasulhanu, zadužen je za funkcionisanje džamije, organizovanje događaja, a tu je i da se pobrine za svaku potencijalnu popravku. Kako je rekao portalu Mladi Nikšića, džamija je stalno u funkciji, ali nije svakodnevno otvorena za svih pet namaza.

„Džamija je otvorena samo petkom tokom džume, a takođe je otvorena i tokom Ramazana. Naravno, ko god želi da posjeti džamiju, može mi se obratiti. Čak i gospodin iz „Optike“ ima moj broj, pa me često zove kada ima posjetilaca“, kaže Mirsad kroz smijeh.

Posjetilaca ima, nezavisno od religije, potvrđuje on. U doba kada se počelo raditi na džamiji nakon godina zapuštenosti, veliki broj Nikšićana koji ne praktikuju islam je bio jako zadovoljan, jer, ipak, Hadži Ismail džamija je dio nikšićke kulture i života, te je njeno održavanja izuzetno bitno.

„Ljudi redovno dolaze da pitaju mogu li posjetiti džamiju. Obično kažu da žive ovdje toliko godina, starosjedioci su Nikšića, a nikada ovdje nisu ušli. Vjerujte, više je pravoslavaca tražilo da uđe u džamiju, nego nekih muslimana koji dugo žive u Nikšiću. Interesuju ih običaji, izgled džamije i jednostavno žele da se upoznaju sa nekom drugom religijom“, objašnjava Mirsad.

Džamijski odbor je tokom raspusta organizovao i mektebe, tokom kojih su djeca imala prilike da uče o islamu. Kako kaže Mirsad, i studenti Filozofskog fakulteta su neko vrijeme dolazili u džamiju da postavljaju pitanja, diskutuju i uče o religiji.

Oni koji, pored Mirsada, mogu najkompetentnije edukovati o islamu su mladi Damir Hodžić, svršenik prve generacije Medrese, prve islamske škole u Podgorici i Edvin Šiljević, član Džamijskog odbora.

„Svaka religija predstavlja mir i poštovanje onoga ko je različit. Nikšić ima veliku korist ako je džamija puna, ako je crkva puna, ako su sve druge bogomolje pune. Ko god ima predrasude prema bilo čemu, ne samo islamu, prvo bi trebao izučiti tu stvar, ispitati je, i tek na kraju dati zaključak. Ako neko pročita Kuran, shvatiće da u njemu ne piše ništa loše, da ne poziva na mržnju i netoleranciju“, objašnjava Damir.

Na naše pitanje o islamofobiji koja je trenutno primijetna u svijetu, Damir kaže da ona postoji, ali bez potrebe.

„Uzrok islamofobije su mediji, jer ako čovjek krene da izučava bilo koju vjeru, krenimo od islama koji ja zastupam, vidjeće da je to samo poziv na dobro. Korijen riječi ‘islam’ je mir, spas. To je potpuna suprotnost onome što danas vidimo na televiziji. Vidjeli smo mnoge primjere bombaških napada u Njemačkoj, Francuskoj, koji se odmah pripišu islamu, ili islamskom radikalizmu. Islamski radikalizam ne postoji. Postoji samo radikalno gledanje na islam“, kaže Damir, napominjući da se u islamu uvijek poziva na poštovanje drugog, da bi i zaslužili poštovanje.

Članovi Islamske države i sličnih organizacija, kako on tvrdi, ne predstavljaju islam, već ga urušavaju i o njemu stvaraju pogrešnu sliku. Greške onih koji pravdaju svoja nedjela religijom se trebaju isključivo pripisivati tim individuama, a ne religijama koje propovijedaju mir i grupama vjernika koji ovaj mir žele ne samo za sebe, već i za cijeli svijet.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, nikšićki muslimani čine oko 2,4 odsto stanovništva našeg grada. Iako postoji vjerske tolerancije, Mirsad smatra da integracija muslimana što se tiče zaposlenosti nije na zadovoljavajućem nivou, te da se radi o sistemskom problemu.

„Sa lokalnom upravom smo našli neki balans, ali nisam zadovoljan zapošljenošću muslimana u zdravstvu i prosvjeti. Samo dva muslimana su zaposlena u prosvjeti, iako je veliki broj završio adekvatne fakultete da takve poslove obavljaju. Ima i diskriminacije, naročito u zdravstvu, pa se dešava da muslimani ne budu prozvani kada ostave svoje knjižice za pregled specijaliste, samo zbog prezimena“, kaže Mirsad, uz napomenu da se stvari ipak mijenjaju, ali ne brzinom kojom bi trebalo. Iz Odbora su strpljivi, puni razumijevanja i uvijek spremni za saradnju sa lokalnom samoupravom i ostatkom stanovništva.

Iz Džamijskog odbora imaju u planu restauraciju džamije, koja bi približila njen izgled nekadašnjem originalnom izdanju. Kako kaže Mirsad, mimber je duži i širi nego što je prvobitno bio, a ploča o istorijatu koja je stajala na ulazu je sada prekrivena. Lokalna uprava u prošlosti nije bila u mogućnosti pomoći pri renoviranju džamije, jer uprkos prisustva stavke u budžetu za vjerske zajednice, na tom računu nije bio novca kojim bi se ovim zajednicama moglo pomoći.

Hadži Ismailova džamija odiše kulturom i tradicijom, a za naš grad predstavlja samu srž nikšićkog života, čiji su temelji tolerancija, ljubav i poštovanje.

„Bitno je da vodimo religijske razgovore, da mi obilazimo crkve, da drugi posjećuju džamije, da se vjernička ljubav širi. Vjernici smo i sa jedne i sa druge strane – nijedna religija ne zove na loše. Svi koji imaju volju i želju da nauče, uvijek nam se mogu obratiti, jer uvijek smo raspoloženi za edukaciju i razmjenu“, zaključuje Damir.