Razvod je za mene bio poraz, osjećaj da sam u životu u nečemu pogriješila, ali i danas, kao prije 15 godina, smatram da je bolje razvesti se, nego biti u braku u kome nema poštovanja i dobrih odnosa među supružnicima, kazala je za Pobjedu sagovornica kojaje željela da ostane anonimna.

Prema zvaničnim podacima Zavoda za statistiku, u prošloj godini sklopljeno je 3.837 brakova, a razvedeno njih 577. Broj razvedenih brakova je za 1,2 odsto manji u odnosu na 2014. Podatke za ovu godinu nijesmo mogli da dobijemo, ali, prema nezvaničnim informacijama, raste broj onih koji izlaze iz bračne zajednice.

Sagovornica Pobjede je kazala da joj je bilo teško da se odluči na taj korak, ali da nije mogla da prevaziđe prepreke koje je imala u braku.

“Djeca su nam bila mala kad smo se rastali, i to smo uradili bez velike drame, sporazumno. Oboje smo željeli da se posvetimo poslu i možda nijesmo davali sve od sebe. Tada nijesam znala da je potrebno umijeće da se sačuva brak, jer je za to neophodno puno ulaganja i razumijevanja sa obje strane”, priča ona.

Prisjeća se dajoj je trebalo nekoliko godina da prevaziđe stres koji je doživjela nakon razvoda, ali daje „gorak ukus tog iskustva ostao za čitav život“.

Sagovornica saosjeća sa samohranim majkama i kaže da joj je bilo teško da sama izvede djecu na pravi put, iako joj je bivši partner pomagao finansijski.

“Najčešće je majka ta koja ulazi u `avanturu`samohranog roditelja. Sve najzahtjevnije obaveze oko djece sam radila sama i to je teško. Ipak, sve sam prevazišla, jer sam željela da ih zaštitim i učinim da im ništa ne nedostaje”, kazala je ona.

Priča da je zapravo paradoks u tome što se pored partnera u braku osjećala usamljeno, a ne zaštićeno.

“To je ružan osjećaj, jer svi tražimo partnera kao svoju drugu polovinu koja će nam pružiti sigurnost. Smatram da je danas ipak bolja situacija po ovom pitanju, jer se na razvedene ljude gleda drugačije u odnosu na ranije i to je danas u društvu prihvaćena pojava”, rekla je ona.

Stav da se razvod ranije shvatao drugačije, potvrdio je i sociolog Andrija Đukanović, koji pojašnjava da su žene koje su razvedene ranije prekoravane da krše društvene norme.

“Brak je u prošlim vremenima bio obaveza. U savremenom svijetu dvoje ljudi mogu birati način na koji će organizovati zajednički život. Danas je razvod sasvim prihvatljiv i sastavni dio savremenog života”, rekao je on.

Uzroci

Prema nekim istraživanjima, govori Đukanović, najčešći uzrok razvoda traži se u ekonomskoj situaciji i nemogućnosti da porodica ostvari sve ono što je planirala.

“Ti problemi zaoštravaju odnose u porodici. Nemogućnost da se ostvare planovi povlači međusobno optuživanje, nezadovoljstvo i sukobe. Iako nije jedini, a možda ni najznačajniji faktor razvoda sigurno je da ima ogroman uticaj na njihov stalni rast”, naglasio je on.

Pojasnio je da zajednički život otkriva mnoge razlike koje se u braku ispostave kao nepomirljive među supružnicima.

“Tu je nemogućnost da se izbore sa drugačijim pogledima na brak i zajednički život u kojem otkrivaju razlike kojih ranije nijesu bili svjesni”, kazao je Đukanović.

Prema njegovim riječima, ne samo da ima više razvoda, nego i brakovi kraće traju. On kaže da su ranije žene bile spremne da „trpe“ zarad očuvanja porodice. Promijenile su se i uloge polova u društvu. Emancipacija žena i njihova posvećenost sopstvenim interesovanjima i ostvarivanju ambicija uticala je na promjenu pogleda na brak. Ranije su naročito žene na neki način gušile svoje ambicije i zarad porodice bile okrenute kućnim obavezama. To se značajno izmijenilo”, istakao je Đukanović.

On je kazao da se danas brak shvata ne kao nešto zadato za sva vremena, nego prije kao nešto što se gradi, što je podložno promjenama.

Prema riječima psihoterapeutkinje Jasmine Đukić, razvod je jedan od najstresnijih događaja u životu supružnika.
Ipak, napominje da ne tako mali broj klijenata sa kojima je radila, proces rastanka od partnera vide kao priliku za novi početak i priliku za emotivnu stabilnost u novom i zdravijem partnerstvu.

“Tako da razvod možemo tretirati kao pozitivan ili kao negativan stres, u zavisnosti od toga šta dobijamo ili gubimo njime”, kazala je ona.

Oporavak

Đukić ističe da oporavak nakon razvoda kod svake osobe traje različito i da to zavisi od niza faktora.
“Kod osoba koje tuguju, optimalna faza tugovanja može trajati u prosjeku od šest do 18 mjeseci, nekad i do dvije godine, ali potrebno je uzeti u obzir sve faktore kako bi se mogao predvidjeti taj period, jer imamo i primjere u praksi kada osoba tuguje i ostatak života za partnerom koji ga je napustio”, objasnila je Đukić.

Njeno iskustvo u radu sa klijentima je pokazalo da su oni ljudi koji se razvode u kasnijim godinama, više razočarani jer su, kako kaže naša sagovornica, uzaludno pokušavali godinama da poprave odnose.

Đukić naglašava da su unutrašnja snaga i stabilnost, poznavanje samog sebe i onoga što nam je važno i onoga što želimo od partnerstva, osnova za suočavanje sa rastankom.

Kolateralni efekat

Ona je objasnila da su mnoge studije pokazale da se djeca čiji su roditelji razvedeni i sama češće razvode i da se rjeđe odlučuju da stupe u brak, jer to ostavlja jak uticaj na njih.

“Takve negativne posljedice mogu biti izbjegnute ukoliko se djeci u toku razvoda pristupi na pravi način. Naime, ukoliko razvod nije praćen većim konfliktima i ukoliko roditelji nastoje da u ovom periodu dijete što je moguće više zaštite od stresa, djeca iz razvedenih brakova mogu imati podjednako uspešan razvoj i emotivnu stabilnost kao i ona iz cjelovitih porodica, te stoga akcenat nije na samoj rastavi partnera, već na načinu i procesima koje partneri kreiraju u samoj rastavi”, kazala je Đukić.

Rijetko se priča završava mirno i sporazumom

Iz perspektive advokatice Sandre Bulatović, broj razvoda posljednjih godina u Crnoj Gori raste, a taj proces se u rijetkim situacijama završava sporazumno i mirno.

“Često je razlog za napetost između bivših bračnih drugova emotivne prirode, usljed neprihvatanja novonastale situacije kada jedan supružnik želi razvod, a drugi ne, kada je došlo do preljube i slično”, rekla je ona.

Bulatović kaže da problemi uglavnom nastaju zbog podjele zajednički stečene imovine, pri određivanju i davanju izdržavanja za maloljetnu djecu.

Ona naglašava i da treba imati u vidu da ako partneri imaju maloljetnu djecu, njihov odnos ne prestaje u potpunosti, pa je bolje da postupak okončaju sporazumom.

Problemi nastaju i oko odredivanja visine alimentacije, ali i oko njene redovne isplate. “Zato treba znati da roditelj koji ne vrši roditeljsko pravo, uvijek je obavezan da plaća izdržavanje, pa i kad ne radi ili kada je lišen roditeljskog prava”, objasnila je Bulatović.

D.A.