Više od polovine mladih Crnogoraca, 51 odsto, rekli su da bi voljeli da rade u državnoj upravi, dok su u najvećem procentu nezainteresovani za društveni i politički aktivizam.

To je pokazalo istraživanje Centra za građansko obrazovanje “Mladi društveni dekor ili društveni kapital?”, koje su sproveli u saradnji sa Fondacijom Friedrich Ebert. Ono je pokazalo da bi 22 odsto omladine voljelo da radi u privatnom sektoru, 19 odsto u međunarodnim organizacijama, a svega šest odsto u nevladinim organizacijama.

Organizacije koje se bave mladima i njihovom politikom smatraju da je razlog ovakvog razmišljanja tradicijonalno vjerovanje da “državni posao, siguran posao”.

“Postoje brojni faktori koji utiču na ovakvo razmišljanje mladih. Jedan je svakako tradicija i snažno nasljeđe prošlih vremena kada je državni posao bio prestiž i značio garant stabilnosti na duži rok, a što su roditelji prenijeli na svoju djecu. Mladi su nerijetko vaspitavani i usmjeravani u tom duhu da je državni posao vječan i najprofitabilniji u odnosu na uloženu energiju, znanje i vrijeme. S druge strane u dobrom dijelu privatnog sektora imamo eksploataciju zapošljenih.”, saopštio je “Vijestima” koordinator programa u Centar za građansko obrazovanje (CGO) Petar Đukanović.

Slično razmišlja i direktorica Mladiinfo Montenegro Milica Žugić, koja smatra da ne možemo svi raditi u državnoj upravi i dok je takva svijest mladih, ne možemo ni napredovati kao društvo.

“Smatram da je taj podatak porazan po naše društvo, a najviše sistem obrazovanja. Nažalost, većina mladih ima percepciju državnog sektora kao idealnog mjesta za rad, jer smatraju da se u suštini tamo ne radi ništa. Ispijanje kafa po cijeli dan, korišćenje službenih automobila, izmišljeni poslovi, dugi odmori. Tu je naravno i mišljenje da jednom kad dobijete posao u državnoj upravi, tamo i ostajete do penzije, dakle državni posao jednako je sigurna penzija”, kazala je Žugićeva “Vijestima”.

Ona smatra da mladi žive u zabludi, jer je u državnoj upravi došlo do izvjesnih promjena i ne funkcioniše više kao “u starim domaćim serijama”.

“Nema više kašnjenja i nedolaska na posao, izmišljenih radnih mjesta i neobavljanja radnih zadataka, ili bar nema u onoj mjeri u kojoj je bilo ranije. Takođe, naša državna uprava ima i previše zaposlenih. Istina da treba podmladiti kadrove, ali nema toliko radnih mjesta da se zaposli 51 odsto mladih. Možda nijesu informisani da ni plate nijesu toliko velike u državnoj upravi kao nekad, naročito na nižim pozicijama. Bojim se da mladi vide državni posao kao ‘lezi ‘ljebu da te jedem’, nije baš tako”, pojasnila je Žugićeva.

I Đukanović smatra da država ne može da napreduje ako mladi ljudi, koji su ključni nosioci promjena, inovativnosti i kreativnosti, nemaju razvijenu kulturu kritičkog promišljanja i preduzetnički duh.
Žugićeva smatra da je upravo na tim stvarima neophodan rad sa mladima:
“Neophodno je raditi na obrazovanju mladih, još od osnovne škole, raditi na razvoju preduzetničkog duha, kreativnosti, samostalnosti. Takođe dati priliku mladima za što više prakse i u institucijama i u preduzećima i u nevladinim organizacijama, da vide razliku, da sagledaju prednosti i mane pa onda odluče. To je posao za sve nas.”

Podsjetila je da isto istraživanje pokazuje da mladi bježe i od nevladinog sektora.
“Razlog tome je što većina njih ne razumije zaista koncept nevladinih udruženja, kako funkcionišu i čime se bave. Takođe smatram da je bitno i da se uključi i biznis sektor, da vide gdje to oni griješe pa mladi bježe od njih i da predstave bolje svoj rad mogućnosti koje nude za mlade”, istakla je Žugićeva.